ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Pecati!

Moskva 1912.-1918.: Uspomene britanskog diplomate/ R. H. Bruce Lockhart


1912. R. H. Bruce Lockhart dodijeljen je kao činovnik britanskom generalnom konzulatu u Moskvi.(...)

Upravo iz knjige Lockhartove dolazimo do spoznaje kako današnji svijet zapravo proživljuje novi tridesetgodišnji rat, začet tamno u 1914. Isto tako nema djela u svjetskoj književnosti, koje bi nas bolje moglo uputiti u postanak i smisao ruske revolucije, nego što je ova Lockhdrtova knjiga. Uspio je svojim darovitim pisanjem fiksirati za vječnost jednako ideju, koja je pokrenula Rusiju u revoluciju, društvene i ekonomske snage, koje su je stvarale, kao i likove pojedinih njezinih aktera iz svih slojeva naroda.
Kad pročitamo Lockhartove memoare, za nas više ne postoji krilatica o »ruskoj Sfingi«. Vrijedi to jednako za prošlost kao i za sadašnjost. Kao u orahovoj ljusci sadržana su u toj knjizi sva načela politike sovjetske Rusije prema europskim i azijskim državama. Treba samo pročitati stranice, u kojima je opisan sastanak i razgovor R. H. Bruce Lockharta s Lenjinom — poslije toga ne može ni za koga više biti tajni u ruskoj politici. Kako je to točno zapaženo u Lockhartovim memoarima dovoljno je uporediti ta načela s držanjem Sovjetske Rusije u godini 1939. — to zbivanje upravo je prorečeno u Lockhartooom djelu.
Moguće još relevantnija je Lockhartova knjiga u pogledu politike Britanskoga Imperija. I u tom pogledu nalaze se u Lockhartovim memoarima odgovori na po koje to pitanje od jučer i od danas. Na jednom mjestu svojih memoara, u svom očaju i bijesu radi držanja londonske vlade Lockhartu se otimlje tvrdnja da engleske politike uopće nema, naime da nema u njoj ni sistema, ni jedne misli vodilje, da je sva britanska politika zapravo zbroj neznanja i sreće, slučaja i nevjerojatnih pogrješaka i suverenog prezira prema svemu što nije englesko. Taj sud, koji uostalom dijele mnogi poznavaoci britanske politike kao primjerice francuski profesor Andre Siegfried, jamačno je izrečen u tom drastičnom obliku pod dojmom ličnih doživljaja, ali činjenice, koje Lockhart navodi u svojoj knjizi, dokazuju kako se britanska politika zaista u svojim potezima izgrađuje od danas na sutra, bez velikoga unaprijed postavljenoga plana i kako taj sistem bez sistema ima i svoje pozitivne i negativne strane, koje se često sretnim sticajem prilika izravnavaju. Te stranice gdje Lockahrt opisuje engleske državnike, vojnike, parlamentarce — a susreću se tu najistaknutija imena svjetske povijesti — jamačno su za čitaoca kontinentalne Europe još poučnije nego njegovi ruski doživljaji — o Englezima i njihovom mentalitetu europski kontinentalac jamačno zna još manje nego o Rusiji i njezinim ljudima. I nije nikakvo čudo da je upravo ta Lockhartova knjiga najbolje kritike stekla upravo u njemačkoj štampi.
Iz pogovora