Godina izdanja: 2018
ISBN: 978-86-6029-368-0
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Micić, Milan, 1961- = Micić, Milan, 1961-
Naslov Amerikanci : srpski dobrovoljci iz SAD : (1914-1918) / Milan Micić
Ostali naslovi Amerikanci srpski dobrovoljci iz SAD
Amerikanci - srpski dobrovoljci iz SAD (1914-1918)
Vrsta građe roman
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 2018
Izdavanje i proizvodnja Novo Miloševo : Banatski kulturni centar, 2018 (Beograd : Glasnik)
Fizički opis 263 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Milkić, Miljan, 1975- = Milkić, Miljan, 1975-
Denda, Dalibor, 1975- = Denda, Dalibor, 1975-
Gulić, Milan, 1985- = Gulić, Milan, 1985-
Zbirka ǂEdicija ǂIstorija / [Banatski kulturni centar]
(broš.)
Napomene Tiraž 1.000
Beleška o piscu: str. 257-258
Str. 259-260: Izvod iz recenzije potpukovnika dr Miljana Milkića
Str. 261-262: Izvod iz recenzije potpukovnika dr Dalibora Dende
Str. 263: Izvod iz recenzije dr Milana Gulića
Napomene i bibliografske reference uz tekst
Bibliografija: str. 249-256.
Predmetne odrednice Micić, Milan, 1961-
Prvi svetski rat 1914-1918 -- Srpski dobrovoljci -- Američka emigracija
Iseljenici, srpski -- Dobrovoljci -- Sjedinjene Američke Države -- 1914-1918
Dobrovoljci, srpski -- Sjedinjene Američke Države -- 1914-1918

Pišući o dolasku srpskih dobrovoljaca iz SAD, autor analizira sve probleme koje je taj proces prouzrokovao. Autor je ovekovečio dvadeset i pet kazivanja o srpskim dobrovoljcima koji su došli iz SAD-a.
Ova kazivanja nastala su na osnovu sećanja i predstavljaju najveću vrednost ove knjige. Knjiga je značajna i za proučavanje istorije Prvog svetskog rata, ali je i od značaja i za sociologe, istraživače i kulturologe koji se bave proučavanjem narodne i srpske vojničke tradicije.
Jedan od recenzenata potpukovnik dr Miljan Milkić je naglasio da Micić ne piše o masama ljudi, već ukazuje na pojedince i na taj način bezlične brojeve stotine hiljada pretvara u ličnosti koje imaju svoj identitet, svoja osjećanja, svoje nade i strahove.
– Po načinu na koji pristupa istraživanju i pisanoj interpretaciji svojih istraživačkih rezultata Micić podsjeća čitaoca da istorija jeste sociologija prošlosti, ali on ide i korak dalje i u svoje analize uvrštava i psihologiju. Svojom identifikacijom pojedinca autor ukazuje na društvena kretanja i objašnjava čitavu epohu o kojoj piše – rekao je Milkić i dodao da autor uočava i analizira sve probleme koje je dolazak dobrovoljaca prouzrokovao kako na ličnom planu tako i u širem kontekstu srpskog nacionalnog bića i stvaranja nove južnoslovenske države.
Autor je u knjizi ovjekovječio 25 kazivanja o srpskim dobrovoljcima koji su došli iz SAD-a. Njihove sudbine upoznaje na osnovu porodičnog sjećanja što predstavlja veliku vrijednost ove knjige.
– Ova knjiga je značajna za istoriju Prvog svjetskog rata, ali je značajna i za sociologe, kulturologe i za istraživače koji se bave izučavanjem srpske vojne i narodne tradicije – rekao je Milkić.
Drugi recenzent potpukovnik dr Dalibor Denda je uvrstio Micića u plejadu velikih istoričara srpskog dobrovoljačkog pitanja.
– Ono što ga razlikuje od ostalih istraživača jeste jasan stav da je to pitanje prije svega autentično srpsko pitanje, a ne jugoslovensko pitanje – rekao je Denda.
Na stranicama ove knjige čitaoci se susreću sa ljudima različitih sudbina, karaktera, u svojoj osnovi sa dinarskim Srbima koje karakteriše avanturistički duh, želja da se trbuhom za kruhom oproba sreća u nekom novom svijetu hiljadama kilometara daleko.
– Ono što im je zajedničko jeste srpska ideja na kojoj su odrastali prije svega uz zvuke gusala, ona je posisana sa majčinim mlijekom i duboko im se urezala u srce – rekao je Denda.
Denda je parafrazirao rečenicu jednog od prikazanih dobrovoljaca: „Kada je u San Francisku čuo guslara kako poziva Srbe da stanu pod srpski barjak srce mu je zaigralo i nije mogao da izostane pa da sve zlato ovoga svijeta u Americi zadobije.“
Autor je rekao da se dobrovoljci u srpskoj kolektivnoj svijesti nalaze na margini, oni su uvijek na ivici nepamćenja.
– Kada govorimo o srpskim stradanjima u Velikom ratu dobrovoljci se spominju samo uzgredno. Govori se najčešće da su došli preko okeanskih zemalja iz SAD-a i Rusije, a o njihovim karakterima i ko su oni bili, šta su značili za srpsku vojsku u vojnom pogledu, a šta su značili u političkom pogledu imamo malo saznanja – rekao je Micić.
Dobrovoljci srpske i crnogorske vojske u Velikom ratu mahom su Srbi austrougarski državljani. Iako je bilo i dobrovoljaca Kraljevine Srbije koji nisu podlegali procesu mobilizacije.
– Srbi iz Bosne i Hercegovine, Like, Banije, Korduna, Dalmacije, Slavonije, Boke Kotorske, Banata, Bačke i Srema kao austrougarski državljani su bili unaprijed osuđeni na preki sud. Čekala su ih vješala i streljački stroj. Porodice bi im bile proterivane u logore, a imovina konfiskovana – rekao je Micić i dodao da se dobrovoljci u ratnim operacijama nisu predavali.
– U rumunskoj vojsci danas postoji jedan mit o Srbima, a nastao je za vrijeme borbi na Dobrudži koji kaže da se Srbi nikada živi ne predaju jer u borbama u Dobrudži srpski dobrovoljci u slučaju opkoljavanja vršili su samoubistva da ne bi pali neprijatelju u ruke i na taj način štitili su svoje porodice – rekao je Micić.
Većina srpskih dobrovoljaca austrougraski državljani krenuli su sa srpskom nacionalnom idejom . I u političkom smislu su izražavali želju svojih krajeva iz kojih su poticali da se ujedine u jednu cjelinu sa Kraljevinom Srbijom. Bez obzira koliko su se oni borili za Kraljevinu Srbiju, učestvovali su u stvaranju, kao rezultat rata, jugoslovenske države Kraljevine SHS.
Ujedno u narednom periodu od 1918. do 1941. bili su njeni čuvari i njeni simboli, pogotovo u krajevima gdje su bili kolonizirani tzv. sjeverni krajevi jugoslovenske države Banat, Bačka, Baranja, Srem i Slavonija gdje je između dva svjetska rata formirana 201 dobrovoljačka kolonija i gdje je uoči Drugog svjetskog rata živjelo oko 100.000 članova dobrovoljačkih porodica.
– Jugoslovenske vlasti su ih tu naseljavale da štite nesigurne granice prema Rumuniji, Mađarskoj i na nekim područjima gdje nije bilo većinsko južnoslovensko stanovništvo, odnosno srpsko, mijenja etnički sastav. Nije čudo to da su oni 1941. godine bili prvi na udaru, protjerivani kao u NDH i ubijani u mađarskoj okupacionoj zoni odnosno u Bačkoj i Baranji jer njihovim uništavanjem i njihovim protjerivanjem i nasiljem nad njima u tim trenucima okupatorske vlasti obračunavale su se sa njima koji su bili srpski izražajni simbol, čuvari na tim prostorima – rekao je Micić.
Dobrovoljci iz ovih krajeva borili su se za otadžbinu Srbiju, otadžbinu koju prije toga nikada nisu vidjeli. Srbija je postojala i živjela samo u njihovim snovima, samo u njihovom mitskom svijetu i oni su vođeni srpskom nacionalnom idejom kretali da se bore na strani Srbije i na strani Crne Gore.
– Srbija i Crna Gora su u Prvom svjetskom ratu bile srpske države. Ne smijemo se odricati dobrovoljaca koji se borili u redovima crnogorske vojske – naglasio je Micić.
– Dobrovoljci iz Amerike su specifična kategorija. Njih je u periodu od 1914–1918. bilo od 9.000 do 10.000. Po nekim podacima kažu da je 45.000 Srba bilo u Americi, 40.000 u Austrougarskoj i 5.000 u Crnoj Gori, što znači da je u Americi svaki četvrti Srbin bio dobrovoljac.
Srbi u Americi su bili dio jednog velikog evropskog pokreta, jedne velike seobe naroda od 1815. do 1930. kada se smatra da je oko 50.000.000 Evropljana prešlo u SAD i stvaralo tu zemlju. Bili su radna snaga i gradili Ameriku. 1888. kreće veliki pokret iz jugoistočne i istočne Evrope, iz Italije, Austrougraske, Rusije, a naš svijet kreće u Ameriku najviše poslije 1905. godine.
– Srbi su radili poslove u željezarama, rudnicima, na siječi šume, na pruzi, na ispiranju zlata, obavljali su najteže poslove, a živjeli su u svojim zajednicama, na obodima američkih gradova.
Postojala su dva Saveza Srba, Savez Srbobran (Lika, Banija, Kordun, Bosanska Krajina) i Savez Zora koji su bili Savez svih Srba.
U organizaciji prikupljanja dobrovoljaca učestvovalo je više država. Finansijska pomoć koja je dolazila od strane Francuske, a logistička pomoć je dolazila od strane Velike Britanije.
– Dobrovoljci iz Amerike, prebacivani su u kamp u Kanadi gdje su ih obučavali britanski oficiri, zatim britanskim brodovima idu do francuskih luka – rekao je Micić.
Milan Micić kaže da su dobrovoljci persone, izrazite ličnosti.
– To su jako složene ličnosti, snažni karakteri. U Americi su se naučili svemu onome što mlad čovjek koji ima novac može da nauči, alkoholu, kartanju, tučama. Kao takvi bili su prilično nezgodan vojnički materijal. Kako pretvoriti avanturistu u vojnika. Izvještaji srpskih oficira govore da su vrlo hrabri i skloni oružju, jako vole srpskog vojnika, neće da slučaju oficire, a prema podoficirima gaje potpunu antitezu – rekao je Micić.
U srpskoj vojsci je postojao običaj da se vojnik udari, opsuje, ošamari, ponizi. Međutim, dobrovoljci to nisu dozvoljavali i dolazilo je do incidenata do tuča, dok vojvoda Bojović nije izdao naređenje da niko ne smije onoga ko je strani državljanin, a dobrovoljac, da ruži, šamara i bije.
Srpski dobrovoljac je izdržao dva velika rata, izdržao je da promijeni državu, da promijeni uniformu i strahuje za svoju djecu.
Izdržao je nehumanu kolonizaciju između dva rata, kada ti dobrovoljci, ratni pobjednici nisu dobili ništa, čak ni zemlju u vlasništvo, ni krov nad glavom. Umirali su po Banatu, Sremu i Bačkoj po spahijskim štalama i jazbinama. Po broju umrlih 79 % su bila djeca do dvije godine.
– Izdržali su i masovna ubijanja 1941. od strane mađarskog okupatora u Bačkoj. 1947. su doživjeli uredbu Aleksandra Rankovića da se Savez ratnih dobrovoljaca Kraljevine Jugoslavije zabranjuje kao fašistička organizacija i ostatak svog života proveli su sa tim biljegom u društvu koje nije priznavalo njihove zasluge. U društvu koje ih je zaboravljalo, među svojom djecom koja su se okrenula drugim putem – rekao je Micić.
Zaboravljeni, na marginama, u zadnjim sobama svojih kuća.
Kako je rekao autor, ostali su monarhisti, dobrovoljci, ljudi, kao posljednja epska generacija.
Dr Milan Micić se zahvalio recenzentima potpukovniku dr Milanu Milkiću i potpukovniku dr Daliboru Dendi, kao i organizatoru promocije iz Udruženja potomaka ratnih dobrovoljaca 1912–1918. Branku Milovanoviću.
MG103