ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ms
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Paul Veyne (francuski: [vɛn]; 13. lipnja 1930. - 29. rujna 2022.) bio je francuski povjesničar i stručnjak za stari Rim. Student École Normale Supérieure i član École française de Rome, bio je počasni profesor na Collège de France.

Biografija
Veyne je rođen u Aix-en-Provenceu. Iz sredine koju je opisao kao `nekulturnu`, arheologijom i poviješću bavio se slučajno, u dobi od osam godina, kada je otkrio komad amfore na keltskom nalazištu u blizini sela Cavaillon. Posebno se zanimao za rimsku civilizaciju jer je ona bila najpoznatija u sredini u kojoj je odrastao.

Nakon što se obitelj preselila u Lille, marljivo je proučavao rimske zbirke tamošnjeg arheološkog muzeja, gdje je dobivao upute od kustosa. Drži da njegov interes za Grke i Rimljane ne proizlazi iz nekog humanističkog poriva ili nekog specifičnog divljenja, već samo iz slučajnog otkrića koje je otkrio kao dijete.

Došavši u Pariz po svoju khâgne, doživio je iznenadni trenutak političkog buđenja ispred bareljefa koji slavi oslobođenje grada na dnu Bulevara St. Michel i pridružio se Komunističkoj partiji Francuske. Stranku je napustio četiri godine kasnije, a da nikada nije imao pravo političko uvjerenje.

S druge strane, loš tretman Alžiraca od strane kolonijalista ga je podjednako revoltirao prema zločinima nacista. Međutim, ponovno njegov šok nije bio ni društveni ni politički, već moralni.

Paul Veyne studirao je na École Normale Supérieure u Parizu 1951–55. Bio je član École française de Rome 1955–1957, nakon čega se nastanio u Aix-en-Provence kao profesor na Sveučilištu u Provansi. U godinama provedenim u Aixu objavio je svoj provokativni Comment on écrit l`histoire, esej o epistemologiji povijesti.[1] U vrijeme kada je dominantni trend u francuskoj historiografiji favorizirao kvantitativne metode, Veyneov je esej nesramežljivo proglasio povijest `istinitom pričom`. Kroz svoje eseje postao je rani predstavnik interesa za narativne aspekte znanstvene povijesti.

Njegova monografija o Evergetizmu iz 1975. (Le pain et le cirque), međutim, pokazala je da se Veyneov koncept naracije donekle razlikuje od njegove uobičajene uporabe, te da su njegove razlike s hegemonističkom školom Annales bile manje nego što se činilo da je bio slučaj 1970. [2] Knjiga je sveobuhvatna studija o praksi darivanja, u tradiciji Marcela Maussa, više u skladu s histoire des mentalités treće generacije Annalistes pod antropološkim utjecajem nego sa `staromodnom` narativnom poviješću.[3]

Godine 1975. Veyne je ušao na Collège de France zahvaljujući podršci Raymonda Arona, kojeg je napustio njegov bivši nasljednik Pierre Bourdieu.[4] Međutim, Veyne je izazvao njegovo nezadovoljstvo time što je propustio navesti Aronovo ime u svom nastupnom predavanju, a prema Veyneovim riječima Aron ga je progonio otkad je ovaj uočeni znak njegove nezahvalnosti.[5] Veyne je tamo ostao od 1975. do 1999. kao nositelj katedre rimske povijesti.[6]

Godine 1978. Veyneov epistemološki esej ponovno je izdan u tandemu s novim esejem o Michelu Foucaultu kao povjesničaru: `Foucault révolutionne l`histoire.`[7] U ovom se eseju Veyne odmaknuo od inzistiranja na povijesti kao naraciji i umjesto toga usredotočio se na to kako Foucaultov rad predstavljao je veliku promjenu u povijesnom mišljenju. Bit foucauldovske `revolucije` bila je, prema Veyneu, pomak pozornosti s `objekata` na `prakse`, kako bi se istaknuo način na koji su epistemološki objekti stvoreni, a ne sami objekti. Ovim se esejem Veyne nametnuo kao osebujan i važan tumač svog kolege. Odnos između povjesničara antike i filozofa također je utjecao na Foucaultov zaokret prema antici u drugom tomu Povijesti seksualnosti[8], kao i na njegovo čitanje liberalizma u njegovim javnim predavanjima (1978.–79.).[9] Godine 2008. Veyne je objavio cjelovečernju knjigu o Foucaultu, prerađujući neke od tema iz svog eseja iz 1978., proširujući ga na intelektualni portret.[10]

Paul Veyne živio je u Bédoinu, u Vaucluseu.[11] Preminuo je 29. rujna 2022. u 92. godini života.