ISBN: Ostalo
Godina izdanja:
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Emigrantsko izdanje NDH propaganda Jugoslavija Srbija drugi svetski rat

IZDAVAČ: Logos verlag, Minhen-Njujork
GODINA: 1957.
POVEZ: mek
PISMO: latinica
STRANA: 316
STANJE: dobro očuvana, korice pohabane, ocena 3-


Ivo Omrčanin (Podgrađe, 1. listopada 1913. – 2002.[1]), bio je hrvatski emigrantski povjesničar, istraživač i teolog.

Životopis
uredi
Ivo Omrčanin rodio se u Podgrađu 1913. godine. Doktorirao je bogoslovlje na sveučilištu Gregoriani u Rimu 1939. godine, kanonsko pravo u Parizu 1940. i pravo u Trstu 1944. godine.[2] Za vrijeme NDH radio je u Ministarstvu vanjskih poslova kao nadstojnik Talijanskog odsjeka, vicekonzul, opunomoćeni ministar i voditelj protokola ministarstva.[2] Nakon sloma NDH boravi u Rimu a nakon toga odlazi u SAD.

Zabilježeno je njegov rad objavljen u spomen-knjizi 35. međunarodnog euharistijskog kongresa održanog 1952. Barceloni.[3]

U SAD-u je Omrčanin bio profesor u Worcesteru i Indiani.[2] Bio je tajnikom Političkog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH.

Pisao je za hrvatske emigrantske časopise Republika Hrvatska, Hrvatska misao, Journal of Croatian Studies, Hrvatskoj reviji, a djela mu je tiskala i Croatian Academy of America. Pisao je i za neke hrvatske časopise.

Suprug je autorice Margaret Stewart Omrčanin.

Znanstveni rad
uredi
U djelima se bavio poviješću Hrvata, a značajan dio njegovog rada su teme iz Drugog svjetskog rata i poraća. Među ostalim je tvrdio da je broj hrvatskih žrtava na Bleiburgu bio `točno` 550.000 ljudi[4]

Pored tih tema, bavio se i pravoslavnom mariologijom (djelo De Immaculata Conceptione B. V. Mariae in Ecclesia serbica et russica).[5]

U radovima zauzima stav da su Hrvati bili najveće žrtve drugoga svjetskoga rata na području Jugoslavije.[6]

U istraživačkom radu je zaslužan za pronalaske vrijednih povijesnih dokumenata, kao što je memorandum (spomenica) dr. Ante Pavelića i Vlade NDH feldmaršalu Haroldu Aleksandru, vrhovnom zapovjedniku savezničkih vojnih snaga u Italiji kojeg su mu trebali uručiti zarobljeni engleski zrakoplovci.[7]

Za sebe je tvrdio da je `designiranim hrvatskim poslanikom u Trećem Reichu i istaknutim sudionikom Lorkovićeva i Vokićeva pokušaja`.[8]

Prema njegovim tvrdnjama, s Ljubom Karamanom je poduzeo akciju dovlačenja Višeslavove krstionice iz Italije (Venecije) na Duhove 1942. godine.[9]


Hrvatska: 1945, Washington, 1991.
Da budućnost ne propadne: proklamacija, program, pravila Nove stranke, Zagreb, 1991.
Ratna povijest Hrvatske, 1-4, Washington, 1993.
Mit bogova u predpovijesti Hrvatske, Washington, 1993.
Stvaranje kršćanstva u Hrvata, Washington, 1994.
Croatia rediviva, Washington, 1995.
King of Croatia c.530-c.490 B.C, Washington, 1996.
Članci u `Hrvatskoj reviji`
uredi
Da li je moguć između Talijana i Hrvata `gentleman agreement`?