Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2019
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Nova, nekorišćena
Književna diplomatija : međunarodna saradnja jugoslovenskih pisaca od sredine pedesetih do kraja sedamdesetih godina 20. veka / Slobodan Selinić
Vrsta građe naučna monografija
Jezik srpski
Godina 2019
Institut za noviju istoriju Srbije, 2019 (Beograd : Čigoja štampa)
Fizički opis 426 str. ; 21 cm
Biblioteka Studije i monografije / Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd ; knj. br. 111
ISBN 978-86-7005-153-9 (broš.)
Napomene Tiraž 150
Na koricama autorova slika i beleška o njemu
Napomene i bibliografske reference uz tekst
Conclusion : Literary Diplomacy.
Bibliografija: str. 399-406
Registar.
Predmetne odrednice
Književnici -- Jugoslavija -- 20v
Jugoslavija -- Kulturna saradnja -- 20v
Jugoslavija -- Kulturna istorija -- 20v
Diplomatska istorija socijalističke Jugoslavije je istoriografsko područje koje se dinamično razvija. Osim političkih i diplomatskih odnosa, koji se nalaze u fokusu istraživača, istoričari su obrađivali čitav niz tema iz vojnih, kulturnih, naučnih i ekonomskih veza Jugoslavije sa inostranstvom. Naučno znanje se neprekidno širi, popunjavaju se istoriografske beline, otvaraju se nove teme i pitanja. Jedno takvo „novo“ istraživačko polje koje do sada nije bilo u fokusu istoričara jeste „književna diplomatija“. Ova oblast, koja se – kako joj samo ime kaže – nalazi na „preseku“ diplomatije i književnosti, spada u domen onoga što se naziva „kulturnom diplomatijom“. Sveukupan pogled na „književnu diplomatiju“, odnosno međunarodnu književnu saradnju socijalističke Jugoslavije u četvrt veka dugom periodu, od sredine pedesetih do kraja sedamdesetih godina 20. veka, pruža nam nova monografija dr Slobodana Selinića, višeg naučnog saradnika Instituta za noviju istoriju Srbije. Odmah treba istaći da je dosadašnje bavljenje kako spoljnom politikom tako i različitim segmentima unutrašnje politike socijalističke Jugoslavije dalo autoru dobru osnovu i učinilo ga „kvalifikovanim“ da se na uspešan način uhvati ukoštac sa jednom ovako složenom problematikom. Razlozi i opravdanost za bavljenje temom iz naslova knjige, prema rečima autora, nalaze se u tome što je književna saradnja bila „ne samo kulturno već i prvorazredno političko pitanje“ za socijalističku Jugoslaviju. Čitajući knjigu vidimo da je književnost doživljavana kao „most“ koji je trebalo da povezuje i zbližava narode, a bila je i kanal kojim su se promovisale ideje koje su bile važne za režim i slale se određene poruke. Osim toga, promocijom jugoslovenske književnosti je posredno reprezentovana i popularizovana i sama Jugoslavija. Dakle, u periodu na koji se odnosi monografija književnost je bila „produžena ruka jugoslovenske spoljne politike“.
Kolega Selinić zaključuje da je najjače oružje jugoslovenske književne promocije u svetu bilo prevođenje i objavljivanje jugoslovenskih dela na stranim jezicima. Posebno je Nobelova nagrada koju je dobio Ivo Andrić imala nemerljive pozitivne posledice na afirmaciju jugoslovenske literature u svetu i na intenziviranje međunarodnih književnih veza. Osim kao plod piščevog stvaralaštva, nagrada je bila rezultat višegodišnjih napora jugoslovenske diplomatije.
Iz recenzije dr Koste Nikolića
Monografija dr Slobodana Selinića predstavlja vredan i originalan doprinos poznavanju kako jugoslovenske diplomatije tako i istorije jugoslovenske književnosti, budući da po prvi put osvetljava sve mnogobrojne veze jugoslovenskih pisaca sa inostranstvom, ali i njihovu političku pozadinu. Na taj način ovo delo povezuje političku i kulturnu istoriju, što je retkost u našoj istoriografiji.
Iz recenzije dr Zorana Janjetovića
Rukopis je rezultat minucioznog arhivskog istraživanja i autorovog inovativnog pristupa međunarodnoj književnoj saradnji kao svojevrsnom obliku diplomatskog delovanja jugoslovenskih pisaca. Pored spoljnopolitičke, rukopis ima i značajnu unutrašnjo-političku dimenziju pošto se iz njega precizno i na izvornoj građi utemeljeno može pratiti proces decentralizacije jugoslovenske države, slabljenja federacije, jačanja republičkih centara i njihovih međusobnih trvenja.
Iz recenzije dr Dragomira Bondžića