ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Autor - osoba Buturac, Josip
Naslov Marija Bistrica : 1209-1980 : povijest župe i prošteništva / Josip Buturac
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1981
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Hrvatsko književno društvo sv.Ćirila i Metoda, 1981
Fizički opis 192 str. : ilustr. ; 20 cm.
Napomene Na nasl. str. mesto izd.Marija Bistrica.
Predmetne odrednice Katolička crkva -- Župa -- Marija Bistrica

Marija Bistrica je općina u Hrvatskom zagorju, u Krapinsko-zagorskoj županiji. Poznata je po hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu.

Zemljopis
Općina Marija Bistrica proteže se od sjeveroistočnog obronka Medvednice prema sjeveru do rijeke Krapine, s istočne strane omeđena je potokom Žitomirka, a na zapadnoj strani potokom Pinja. Nalazi se 25. km sjeverno od Sesveta. Graniči na istoku sa Zagrebačkom županijom točnije s Gradom Sveti Ivan Zelina, na sjeveroistoku s Općinom Konjščinom, na zapadu s Općinom Gornjom Stubicom, na sjeverozapadu s Općinom Bedekovčinom, na sjeveru s Općinom Zlatar Bistricom, te na jugu s Gradom Zagrebom točnije s gradskom četvrti Sesvete.
Napomena: Nastala iz starih općina Zlatar-Bistrica i Donja Stubica. Od 1857. do 1991. dio podataka sadržan je u općini Konjščina. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Naselje Marija Bistrica: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.
Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske
Povijest
Mjesto Bistrica dobila je ime po potoku koji protječe kroz mjesto. Spominje se prvi put 1209. u povelji kojom hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. vraća županu Vratislavu njegove zaplijenjene posjede, uključujući i Bistricu. Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. zagrebački biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.
Gospodarstvo
Poznate osobe
Valentin Pozaić, hrvatski biskup
Juraj Žerjavić
Marica Slava Vedrina, hrvatska misionarka u Paragvaju
Konstantina Mesar, hrvatska katolička redovnica, žrtva komunističkih čistki
Stjepan Čebrajec, hrvatski pjevač i učitelj
Spomenici i znamenitosti
Hrvatsko nacionalno marijansko svetište
Dvorac Hellenbach iz 18. stoljeća.

Svetište
U Bistrici se nalazi i svetište Majke Božje Bistričke, jedno od najpopularnijih i najposjećenijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj.
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.
Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe, 1715. Papa Benedikt XIV. podijelio je oproste hodočasnicima koji se ispovijede i pričeste. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Papa Pio XI. proglasio je crkvu Majke Božje Bistričke manjom bazilikom (basilica minor). Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Govornik je tada bio nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.
Reljefnu sliku, „Svjetlo istine“, koja je izložena na štovanje u samoj unutrašnjosti crkve Majke Božje Bistričke, bliže oltaru, izradio je 1997. varaždinski umjetnik Ladislav Gradečak. Slike u cintoru naslikao je Ferdo Quiqerez, a obnovio ih akademski slikar Vladimir Pavlek od 1982. do 1984. Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.
Zagrebački nadbiskup Josip Bozanić otvorio je Karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca te posvetio samostansku crkvu 12. veljače 2000. U godini Velikog jubileja 2000. odlukom Josipa Bozanića bazilika Majke Božje Bistričke postala je jedna od četiri oprostne crkve. Podignut je spomenik papi Ivanu Pavlu II. podno Kalvarije 18. svibnja 2003.

Josip Buturac (Grabarje kod Požege 14. studenog 1905. - Lovrečina Grad 5. listopada 1993.) bio je povjesničar, crkveni povjesničar, arhivist i crkveni pisac. Brat je hrvatskog crkvenog pisca, crkvenog glazbenika i građevinskog inženjera Lojze Butorca. (Građevinar, crkveni glazbenik i pisac. Glas Koncila 51 (1956), 18.12.2011.)

Osnovnu školu polazio je u Ruševu, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, gdje je 1925. u Nadbiskupskoj gimnaziji maturirao. Studij teologije završio je u Zagrebu, od 1934. do 1936. studirao je na povijesnom fakultetu Papinskog sveučilišta u Rimu (Pontificia universitas Gregoriana). Od 1936. do 1939. slušao je hrvatsku povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1944. tezom Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja.
Objavio je niz rasprava, članaka, ocjena i samostalnih djela s područja crkvene i nacionalne povijesti te arhivistike. U povijesnim radovima Buturac je obrađivao teme iz crkvene i kulturne povijesti, zalazeći u povijesno-topografske, toponomastičke, migracijske i druge demografske pojave u prošlosti, posebno u pitanja nataliteta i mortaliteta u pojedinim regijama. Među radovima iz toga područja ističe se opsežno djelo Stanovništvo Požege i okolice od 1700-1950 (Zagreb 1967.). Nakon svog rodnog požeškog kraja Josip Buturac najviše je pisao o Vrbovcu i njegovoj okolici.
Iako njegove tekstove ne obilježuje izrazito zanimanje za neko povijesno razdoblje, ipak su najbrojniji oni u kojima obrađuje poglavlja od 17. do sredine 19. st., većinom utemeljeni na neobjavljenoj arhivskoj građi. Znatni su također njegovi prilozi hrvatskoj arhivističkoj literaturi, posebno crkvenoj arhivistici.
Od 16. studenog 1966. pa do svoje smrti 5. listopada 1993. Josip Buturac živio je kao duhovnik samostana milosrdnica u Lovrečina Gradu.
MG87 (N)