Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Tv / Ms
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Jevrejska ceremonijalna umetnost, poznata i kao Judaika (/dʒuːˈdeɪ.ɪkə/), odnosi se na niz predmeta koje Jevreji koriste u ritualne svrhe. Pošto se poboljšanje micve izvođenjem sa posebno lepim predmetom smatra hvale vrednim načinom poštovanja Božijih zapovesti, judaizam ima dugu tradiciju naručivanja ritualnih predmeta od zanatlija i umetnika.[1]
Tekstualno poreklo
Višestruki rani rabinski komentari na hebrejsku Bibliju odnose se na rituale posvećenja sa vizuelno prijatnim objektima u Midrašu. Midrash Mehilta od rabina Ishmaela ima ovo učenje o biblijskom stihu:
„Ovo je Bog moj i ja ću ga proslaviti“ (Izlazak 15:2)
Da li je moguće da čovek uznese slavu svom Stvoritelju? Ovo zaista znači: slaviću Boga na način na koji izvršavam zapovesti. Pripremiću prelep lulav, prelepu suku, prelepe rese (cicit) i prelep tefilin.
Druga učenja Midraša (npr. Šir HaŠirim Raba 1.15) nude istu ideju. Ova ideja je proširena u vavilonskom Talmudu (npr. Baba Kamma 9b). Naredne generacije su ovo učenje shvatale kao dužnost, kada je to moguće, da prave lepe predmete koji se koriste u jevrejskom životu i bogosluženju, kako fizički tako i tekstualni.