Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 0000
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
U dobrom stanju
Hadži Ruvim : pre celine, pre smisla. Knj. 1, Zapisi s komentarima : (1777-1790) / Borivoje Marinković
Jezik srpski
Godina 1989
Valјevo : `Milić Rakić` : Narodni muzej : SIZ društvenih delatnosti, 1989 (Valјevo : `Milić Rakić`)
Fizički opis 401 str. ; 25 cm
Zbirka Biblioteka Zajednička izdanja ; knj. 10
ISBN 86-7173-027-1 (Pl. sa omotom)
Beleška o autoru na presavitku omota
Str. 397-398: Završna beleška / B.[Borivije] M.[Marinković].
Predmetne odrednice Hadži Ruvim, 1754-1804
Srpski zapisi, ćirilski -- 18 v.
Hadži-Ruvim (pravo ime Rafailo Nenadović ili Nenadović) (Babina Luka, 8./19. aprila 1752. – Beograd, 1804.), srpski slikar i bakrorezac. Rodom iz Babine Luke kod Valjeva, bio je arhimandrit manastira Bogovađe.
Predpostavlja se da je svoje prvo obrazovanje stekao u manastiru Dokmir, a zatim u manastirima Fruške gore i u Sremskim Karlovcima. Rukopoložen je 1774. godine, a zamonašio se 1783. godine. 1795. godine postao je arhimandrit manastira Bogovađe.
Učestvovao je u pripremi Prvog srpskog ustanka. Prilikom posjete mitropolitu Leontiju u Beogradu uhvatile su ga dahije. Strahovito mučen, pod sumnjom da je u ime oborknez-a Alekse Nenadovića pisao 1803. godine austrijskom zapovjedniku Mitezeru u Zemun i tražio pomoć za borbu protiv Turaka.
Bačen je u tamnicu i mučen, a prema pisanju V. St. Karadžića ... sečeno mu je meso sa grudi i ispod pazuha... [1], pa ne odajući nikog i ne priznajući ništa, pogubljen je 1804. godine u Beogradu u vreme čuvene „seče knezova“.
Hadži Ruvim razvio je značajnu slikarsku i rezbarsku delatnost i bio je jedan od poslednjih velikih srpskih duborezaca i grafičara iz XVIII veka. Njegova umetnička delatnost predstavlja spoj srpske tradicionalne i evropske kasnobarokne umetnosti, i zato se može reći da je on odigrao značajnu ulogu u razvoju likovne kulture u Srbiji krajem XVIII i početkom XIX veka. Radio je drvorez sa izgledom manastira Krušedola u Sremu i scenama iz života Hrista i Bogorodice, a ukrasio je i mnoge knjige svojim crtežima perom, između ostalih ktitora manastira Bogovađe na Kolubari knezova Pavla i Jovana Velimirovića. Njihove likove je rekonstruisao na osnovu fresaka iz 16. veka.