Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Kragujevac, Kragujevac-Stari Grad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Stevan Ignjić, Jovan Radovanović, Vlastimir Luković, Ljubomir Marković, Milan Bujošević
Broj strana: 774
Pismo: Ćirilica
Povez: Tvrd
Format: 21 cm
Istorija moravičkog kraja i grada Ivanjice od praistorije do 80-tih godina XX veka.
Moravički kraj bio je naseljen još u davnoj prošlosti. Prvi narodi, koji su naseljavali ovaj kraj, a za koje istorija zna, bili su Dardanci. Njih su odavde potisli na jug Tračani. Tračane su potisli Iliri, koji su u ovim krajevima živeli dugo vremena u dobro organizovanoj državi. Nađena su i neka njihova naselja, između ostalih jedno veće u dnu Priličkog polja, u selu Donje Radaljevo.
Ilire su pokorili Rimljani i dugo vladali ovim krajem. U ovom kraju ima dosta ostataka iz doba rimske vladavine. Veruje se da su Rimljani počeli da koriste crveni peščar na prostoru od Čemernice do Javora kao gvozdenu rudu.
U Jovančića potoku, kod Bukovice, nađen je jedan mermerni spomenik nekog rimskog, opštinskog starešine. Spomenik se sada nalazi u Beogradu na čuvanju. Smatra se da imena – Loret (brdo), Negrišori (selo), Betulica (Brezova) selo i dr. vode poreklo iz rimskog doba.
Postoji i jedna zbirka kovanog novca, od 30 komada iz III i IV veka, nađena i prikupljena u ovom kraju. U toj zbirci nalazi se i jedan srebrnjak od 32 grama.
Vizantinci (Grci) u ovim krajevima, živeli su samo po gradovima. Izvan gradova živeli su pokoreni drugi narodi. U mnogim selima postoje stara groblja, koja narod pogrešno naziva “Grcka groblja”. To su groblja predaka, raznih srpskih plemena.
Stari Sloveni doselili su se u ovaj kraj krajem VI i početkom VII veka. Oni su bili vredni, radni, dobroćudni i miroljubivi. Bavili su se stočarstvom, zemljoradnjom, pčelarstvom i lovom.
Ona slovenska plemena koja su se naselila oko Moravice, Studenice i Uvca bila su međusobno srodna. Imala su zajedničko plemensko- rodovsko društveno uređenje. Plemenom je upravljao Čelnik. Više srodnih plemena udruživalo se u župu, kojom je upravljao Župan. Više župana udruživalo se i biralo najhrabrijeg i najpametnijeg župana za kneza – Velikog župana.
Iako su bili miroljubivi, naši preci voleli su da budu slobodni. Međutim, posle njihovog naseljavanja u ove krajeve, na njih su često napadali Mađari, Bugari, Vizantinci i drugi narodi. Da bi se zaštitila od njihovih napada i da bi bila slobodna, plemena naseljena u Moravičkom kraju udružila su se i prva osnovala svoju državicu pod upravom kneza. To se dogodilo još u početku VIII veka.
Sedišta knezova bila su u ovom kraju oko reke Moravice i Studenice do Lima. Kao sedište tih knezova pominju se ova mesta u vizantijskim i rimskim zapisima: “Megiretus”- što neki tumače kao Međurečje, grad Destnik, nazvan po knezu Desti, a nalazio se ispod Golije. Posebno se pominje grad Dresnik ili Dreznik, opet u ovom kraju.
Gde su sve bila sedišta srpskih župana – knezova u to vreme nije poznato, no da su bila oko gornjih tokova Studenice i Moravice, to je potpuno pouzdano.
Od svih ovih knezova najviše je ostalo zapisa o knezu Časlavu Klonimiroviću, koji je osvojio vizantijski grad Ras, jugoistočno od Golije i u njega preneo svoje sedište.
Pored Časlava, Vizantinci mnogo pominju i kneza Vukana iz stare srpske kneževske dinastije. On je vladao od 965 – 999. godine. Ratovao je neprekidno sa vizantijskim carem Vasilijem. Proširio je svoju državu sve do Lipljana na Kosovu. Vukan je premestio svoje sedište iz Rasa ponovo na južnu stranu Golije.
Tvrd povez sa zaštitnim omotom. Zaštitni omot ponegde pohaban a na jednom mestu cepnut u dužini oko 1 cm. Na predlistu postoji sitnim slovima hemijskom olovkom ispisan datum i mesto gde je knjiga kupljena. Unutrašnjost u odličnom stanju. Na srednjoj slici prikazan deo sadržaja.