Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Korice uflekane kao na slici unutra lepo ocuvano
Dimitrije Mita Klicin
Dimitrije „Mita“ Klicin (Vršac, 11. septembar 1869 — Novi Sad, 19. januar 1943) je bio srpski učitelj, publicista i narodni poslanik.
Dimitrije - Mita Klicin
Dimitrije Mita Klicin.jpg
Dimitrije Mita Klicin
Biografija
Datum rođenja 11. septembar 1869.
Mesto rođenja Vršac
Austrougarska
Datum smrti 19. januar 1943. (73 god.)
Mesto smrti Novi Sad
Kraljevina Mađarska
Politička
stranka Narodna radikalna stranka
Biografija
Uredi
Osnovnu školu i nižu gimnaziju završio je u Vršcu, a Učiteljsku školu u Somboru (1888). Kao učitelj službovao je u Sarajevu, Mokrinu, Čereviću i Vršcu, gde je kao upravnik srpskih narodnih škola uvodio najmodernije metode. Bio je predsednik Vršačkog crkvenog pevačkog društva (1907), član Srpske zanatlijske čitaonice, pevačkog društva Laza Nančić` i jedan od osnivača Srpske ratarske čitaonice.
Publicista
Uredi
Sa grupom istaknutih vršačkih radikala bio je pokretač i saradnik lista Srpstvo (1895-1900), kao i saradnik Rodoljuba i kikindskog Banaćanina. Pošto je napustio prosvetu bio je upravnik Manastirske štamparije u Sremskim Karlovcima i odgovorni urednik Školskog lista (1909-1910) koji je u njoj štampan. Kao bliski saradnik Jaše Tomića bio je glavni urednik Zastave (1911-1914). U svojim člancima kritikovao je ugarsku vlast, naročito nakon ukidanja crkveno-školske autonomije 1912. godine. Po izbijanju Prvog svetskog rata mađarske vlasti su ga internirale u Gornju Ugarsku, u Vac pa Segedin. Pred kraj rata vratio se u Novi Sad i uključio u rad Srpskog narodnog odbora. Bio je član Uređivačkog odbora i glavni i odgovorni urednik glasila Odbora Srpskog lista (1918), vlasnik i direktor beogradske Tribune (od 1920), odgovorni urednik Nove Srbije (Novi Sad, 1923-1924) i direktor disidentskog lista Radikal Stojana Novakovića.
Sarađivao je u listovima: Balkan, Dunav (1921), Severna Srbija (1925-1926) i dr. Autor je nekoliko udžbenika: Latinice, za srpske narodne osnovne škole (1905), Srpske čitanke, za drugi razred srpskih pravoslavnih veroispovednih osnovnih narodnih škola (1916) i Bukvara za srpske osnovne škole (1890).
Političar
Uredi
Za poslanika Narodno-crkvenog sabora u Sremskim Karlovcima biran je od 1896. do 1910. Bio je vršački delegat na Velikoj narodnoj skupštini u Novom Sadu 1918. i poverenik Narodne uprave za privredu. Za narodnog poslanika na listi Radikalne stranke biran je 1920. godine. Stranku je napustio 1921. i do 1929. delovao je kao disident. Na oblasnim izborima 1927. izabran je za predsednika oblasnog odbora Bačke u Somboru, a po uvođenju diktature 1929. za komesara ove oblasti. Osnovao je Štedionicu Bačke oblasti.
Bio je član Upravnog odbora i književnog saveta Matice srpske i predsednik Novosadske sekcije Jugoslovenskog novinarskog udruženja (1923-1933).[1][2]
Sa suprugom Jelisavetom, članicom dobrotvornih i humanitarnih društava, imao je sinove Predraga i Miodraga.
Sahranjen je na Almaškom groblju u Novom Sadu.[3][4]
Bibliografija
Uredi
Srpske narodne škole (Sombor, 1905)
Spomenica Steve Petranovića nacionalnog borca 1835-1913 (Novi Sad, 1937)
Borbe u Matici srpskoj i njeni problemi (Novi Sad, 1937)
Odlomci iz novije političke istorije vojvođanskih i trojedničkih Srba (1902–1914) (Novi Sad, 1938)
Banaćanin Mihailo Zega: crnogorski serdar i narodnom pesmom proslavljeni junak (Novi Sad, 1941)