Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
Godina izdanja: 2010
ISBN: 978-86-335-0301-3
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Izdavači: Media centar „Odbrana“ / Akademija za diplomatiju i bezbednost, Beograd
Autor: Mile Bjelajac
Povez: broširan, sa klapnama
Broj strana: 314
Ilustrovano.
Sadržaj priložen na slikama.
Manji kontakt sa vodom (bez posledica), nekoliko zapisanih brojeva ispod jedne klapne, sve ostalo odlično.
„Istorija Srbije, Jugoslavije i Evrope kojoj smo pripadali gotovo čitav jedan vek, samo je potvrđivala pravilo da se diplomatija mogla „protezati“ samo onoliko koliko je mogla računati na svoj „vojni faktor“ i snagu svojih tradicionalnih saveznika. Naoružane, Srbija i Jugoslavija su bile faktor stabilnosti u regionu. Jedini ofanzivni rat u 20. veku koji je Srbija planirala bio je rat protiv Turske i otvaranje pristupa slobodnoj luci na Jadranu. Armije ovih zemalja, kada su bile respektabilne, služile su kao faktor odvraćanja od agresivnih namera suseda, pa i velikih sila. Kada su u očima sveta izgledale kao „tigar od papira“, stepen pretnji, pritisaka pa i otvorenih agresivnih namera je rastao. Kroz primere iz izbora strateškog saveznika, i Srbija, i Jugoslavija, su se, vidimo, oslanjale pre na one sile i saveze sa kojima su delile odbrambene interese, nego na ideološku (versku) bliskost. Time je i na našem prostoru potvrđen ovaj stari princip. Slabost tradicionalnih saveznika i neravnoteža moći u svetu dovodili su do teških iskušenja i Srbiju i Jugoslaviju. Oslanjanje na domaći vojno-industrijski komleks je takođe bilo posledica iskustva vezivanja i političkih uslovljavanja, pa i rizika da se izgubi rat ako se prekine dotur vitalnih borbenih potreba. Iz nužde i Kraljevina i SFRJ su postale izvoznici ovog materijala, što im je, pored ekonomske, donosilo i političke koristi.“
- Mile Bjelajac
(K-114)