pregleda

POŠTA NA SLOVENSKIH TLEH / Istorija pošte u Sloveniji


Cena:
2.690 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: BEX
Pošta
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (5803)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,84% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9668

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Odlično kao nova

Slovenački
Pošta Slovenije
1997

Format 31 cm

Bogato ilustrovano


Pošta je pojam koji označava poštu kao vrstu usluge prijemu prenosu i distribuciji pošiljki, kao instituciju koja se bavi distribucijom pošiljki, i poštu kao zgradu gde se nalaze prostorije za rad službenika pošte. Pošta je vrsta usluge koja se odnosi na prijem, raznošenje, prevoz i isporuku: pisama, dopisnica, razglednica, novca, sudskih i vojnih poziva, paketa i slično. Naplaćivanje usluga obično ide u vidu poštanskih maraka koje se lepe na koverat ili se naplaćuju u obliku takse uz pošiljku i overava pečatom. Sakupljanje poštanskih maraka (obično retkih primeraka) naziva se filatelija. Ovom aktivnošću se bave filatelisti.


Tabla na zgradi gde je bila prva Pošta u ulici kralja Petra I, u Beogradu

Poštanski sandučić u Velikoj britaniji

“Poštar” plakat Dankana Granta za Britansku poštu iz 1939.
Tradicionalno su pošte u javnom ili državnom vlasništvu. Dosadašnji monopol države u sve više država slabi.[1][2] U mnogim zemljama brojna privatna poduzeća se natiču na tržištu dostave paketa i pošiljki. Dostava pisama je aktivnost od javnog interesa.[3][4] Terminom pošta označavaju se takođe pošiljke koje prenosi poštanska služba, poslovna korespondencija, zgrade poštanskih organizacija, poštanska organizacija jedne zemlje i poštanska organizacija celoga sveta sa svetskim poštanskim prometom u celini.[3][4]

Istim imenom „pošta“, naziva se i građevinski objekat u kojem su smeštene službene prostorije preduzeća za vršenje poštanskih usluga. Svaka pošta ima svoj poštanski broj, u Srbiji je taj broj petocifren npr. za Krupanj je to 15314 itd. Prve dve cifre obično predstavljaju pozivni telefonski broj za to mesto. Obično su se u pošti nalazile i telefonska govornica, što u vreme kada je bilo malo telefonskih priključaka, a naročito pre uvođenja mobilne telefonije, bilo posebno značajno. Preduzeća za pružanje poštanskih usluga, ranije su po pravilu obavljala i telegrafski i telefonski saobraćaj, pa je zajednička skraćenica bila PTT. Danas se u Srbiji pružanjem poštanskih usluga bavi Javno preduzeće PTT saobraćaja „Srbija“, koristeći za ove svoje aktivnosti naziv (robnu marku) Pošta.

Danas je sasvim normalno da putem pošte šalju i primaju pisma i paketi. Međutim, premda je ideja o poštanskoj službi nikla vrlo davno, ona se ostvarivala veoma sporo. U staro doba, u Iranu i Rimu, država se brinula o isporuci poruka, ali su se te poruke odnosile isključivo na državne poslove. Tokom srednjeg veka, udruženje trgovaca i neka veća univerziteta održavali su posebnu i ograničenu poštansku službu, kojom su se koristili isključivo njeni članovi. Tek su u 16. veku vlade nekih zemalja počele su da uvode redovnu poštansku službu zbog toga jer je poštanska služba predstavljala izvor prihoda; i konačno, zato što je obezbeđivala usluge potrebne javnosti. Danas je kao osnova za obavljanje poštanskih usluga praktično ostao samo ovaj poslednji razlog. Kralj Henri VIII je imao poštansku službu u Engleskoj, a njegovi su naslednici tu službu proširili. Godine 1609. samo su službene listonoše mogle da prenose poruke u obliku pisma. Međutim. londonski trgovci su 1680. godine osnovali sopstvenu službu isporuke pisama u gradu i okolini. To je bila tzv. „peni-pošta”, jedno pismo je stajalo jedan penni. Ta je pošta poslovala vrlo uspešna, te ju je engleska vlada preuzela i nastavila njen rad sve do 1801. godine. Čitav taj sistem konačno je promenjen 1840. godine. Uvedene su poštanske marke i jedinstvene tarife za sva mesta u zemlji, a razlika je postojala jedino u vezi sa težinom poštanske pošiljke. Sve ostale države organizovale su svoj poštanski sistem po uzoru na onaj u Velikoj Britaniji.

Poštanski promet

Istorija Uredi

Dokument o organizovanom prenosu vesti u Egiptu datira iz 2300. p. n. e. U Kini u doba dinastije Xou (1066. do 221. p. n. e.) pošta je služila isključivo za potrebe carskoga dvora. Persijanci su najverojatnije prvi za prenos vesti upotrebljavali konjanike. Najstariji direktan izvor o glasničkoj službi Egipta, Papirus iz Hibeha, potiče približno iz 300. p. n. e. i najstariji je takav dokument u istoriji pošte. On sadrži uputstva o prenosu pisma, zapošljavanju glasnika, izboru puteva, vrsti pošiljaka i njihovim primateljima. Adresat je najčešće bio faraon ili njegov ministar financija, te se smatra da ostalo stanovništvo nije moglo koristiti glasničku službu. U staroj Grčkoj prenos vesti obavljali su kuriri (gramatofori) i brzi kuriri (hemerodromi), a prenos vesti olakšavala je pomorska trgovina, najčešće usmenom predajom. Rimljani su u 1. veku stvorili državnu prometnu organizaciju cursus publicus. Utvrđene su fiksne udaljenosti između stanica (u najpovoljnijem slučaju pešak je dnevno prevaljivao 70 km, a konjanik 200 km). Rimljani su se prvi počeli da redovno koriste konjske zaprege za prevoz poštanskih pošiljaka. U Vizantiji su duž glavnih puteva postavljene relejne postaje; prenos hitnih vesti organizovan je na mazgama i devama, a ostale vesti prenosili su glasnici pešaci. Kod Inka su prenos vesti obavljali časkvi, prenosioci pošte.

U Kini je za vreme dinastije Song (960 – 1279) služba iz prisilne postala plaćenom, a poštari su raspoređeni u 3 razreda: glasnici pešaci, glasnici konjanici i poštari za prenos hitnih vesti. Dopušten je i prigodan prenos privatne pošte. Za vreme mongolske dominacije (13–15 vek) poštanska je služba raspolagala, prema M. Polu, s 10 000 relejnih stanica i 200 000 konja.

Snažniji razvoj „glasništva” u Evropi počeo je u 13. veku. Posebnu glasničku mrežu stvorili su trgovci, zahvaljujući brzini svojih glasnika, trgovci su često saznavali političke novosti pre vladara. Pojedine zanatske asocijacije (cehovi) osnovali su zanatske glasničke službe (npr. mesarska pošta u južnoj Nemačkoj; na putovanjima mesari su se oglašavali duvanjem u goveđi rog, kasnije simbol poštanske službe). Od 13. veka i gradovi su organizovali glasničku službu, koja je u 15. i 16. veku pokrivala zemlje srednje i zapadne Evrope (cenjeni su bili glasnici Dubrovačke Republike). Glasnike su takođe držali Crkva i univerziteti. U Veneciji je 1305. osnovano glasničko društvo „Compagnia dei corrieri della Illustrissima Signoria”. Od 16. veka glasnici su postupno ustupali mesto poštonošama, predstavnicima ujedinjene, svima pristupačne organizacije. U Italiji je Milansko vojvodstvo uvelo glasničku štafetu i povezalo je s poštanskim putovima prema Nemačkoj, Austriji i južnoj Italiji. U Veneciji su kuriri dobili monopolistički položaj, koji su izgubili jedino u 17. veku, kada se u italijanskim gradovima ustoličuju strani poštanski uredi. Početkom 15. veka Franz fon Taksis organizovao je prvu poštansku liniju između Insbrucka i Malinesa s vezom za Milano. Godina 1505, smatra se prelomnom u istoriji evropske glasničke službe, koja se pretvorila u koncesioniranu Taksisovu poštu. Maksimilijan I prepustio je 1516. organizaciju, održavanje i eksploataciju poštohoda porodici Taksis, koja je dobila pravo prenosa službene i lične pošte. Porodica Turn-Taksis postala je koncesionarom s koncesijama za pošte u Austriji, Francuskoj, Italiji, Španiji, Švajcarskoj, Poljskoj, i nemačkim državama (zajedno s porodicom Par).

Pošta je u tom razdoblju počela da dobija status javne službe (poštanski regal, redovne poštanske veze, utvrđeni smerovi poštanskih linija i utvrđene cene za prenos pošiljaka). U 16. i 17. veku francuski vladari centralizovali su prenos svih pošiljaka u organizaciji državne pošte (etatizacija pošta), te potkraj 17. veka ukinuli glasničke pošte. Godine 1627, Francuska je propisala i prvu službenu pismovnu tarifu. Za vreme Luja XIV počela je izgradnja cestovne mreže, prve nakon one koju su izgradili Rimljani. Oko 1680. London je imao organizovanu dostavu pisama u dom, 7 puta na dan, uz taksu od 1 penija za pismo. Organizacija je prozvana Peni Post. U Švajcarskoj je 1675. Beat fon Fišer sklopio ugovor o zakupnini pošta s kantonom Bern i međunarodne poštanske ugovore s drugim kantonima, Turn-Taksisovom poštom i poštama nekih drugih zemalja. U Švedskoj je na organizaciju poštanske službe uticao Tridesetogodišnji rat, te je neko vreme služila isključivo za potrebe vojske. Na propisima zasnovana poštanska služba Danske i Norveške počela je delovati u 18. veku. U Rusiji prva nastojanja u organizovanju pošte datiraju iz 17. veka. U 18. veku izgrađena je poštanska cestovna mreža, a u 19. veku znatno se povećao broj poštohoda. Tada je najduži poštohod na svetu postala Sibirska transverzala s rutom za Peking. Opsluživali su je konjanici na otpornim malim konjima. U Kini je pošta pod dinastijom Ćing (1644 – 1911) bila podeljena na glasničku poštu za prenos običnih službenih pošiljaka i štafetnu poštu za prenos hitnih pošiljaka. U Japanu je nakon više vekova raznolikog glasničkog organizovanja 1871. bila osnovana državna pošta. U Turskoj je prenos vekovima obavljalo društvo trkača sehi, a 1541. sultan Selim organizovao je golublju poštu.[3][4]

Prekomorski organizovani prenos poštanskih pošiljaka počeo je otvaranjem prve transatlantske linije (1702) između Portsmouta i Barbadosa (jedrenjacima).[3][4]

Poštanska organizacija na tlu Severne Amerike spominje se u 17. veku. Visoke poštanske takse i nepravilnosti u prenosu uzrokovale su osnivanje privatnih preduzeća poput Poni Ekspresa. Roland Hil predložio je 1837. da se težinsko-daljinski tarifni sistem Ujedinjenoga Kraljevstva zameni jedinstvenom tarifom od 1 penija, za pismo koje nije teže od 1/2 unce (oko 14,2 g), a za podmirenje tarife predložio je poštansku marku. Parlament je odobrio predlog i 1840. prihvatio Peni-Post, te je od tada počela praktična primena poštanske marke.[3][4]

Izumom lokomotive, a posle automobila i vazduhoplova počelo je novo razdoblje u prenosu poštanskih pošiljaka. Vrlo brzo nakon puštanja u promet prve željezničke pruge (1825. Stokton–Darlington) pošta je poverila željeznici prevoz poštanskog tereta, a potom je nabavila vlastite poštanske vagone u kojima se za vreme vožnje obavljalo razvrstavanje pošiljaka (prvi poštanski vagon upotrebljen je 1838. između Londona i Birmingama); potkraj 19. veka pojavljuju se i poštanski vozovi. U Velikoj Britaniji i Nemačkoj 1898. počela je upotreba automobila u poštanske svrhe. Godine 1911, obavljen je prvi vazduhoplovni poštanski let (između indijskih gradova Alahabad i Najni), a prvi poštanski let na redovitoj liniji organizovan je 1918. između Njujorka, Filadelfije i Vašingtona. U velikom broju zemalja u okviru poštanskog prometa od sredine 19. veka odvijao se i telegrafski, a potom i telefonski promet.[3][4]

U razdoblju Kraljevine ŠS odnosno Kraljevine Jugoslavije pošta je bila pod upravom različitih ministarstava (neko vreme posebnog Ministarstva pošta, telegrafa i telefona), a u socijalističkoj Jugoslaviji Direkcija Pošte, telegrafa i telefona (PTT) bila je deo Zajednice jugoslavenskog PTT-a.[3][4]

Međunarodne poštanske organizacije

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine, može biti od 133-200 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 250-400 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 69972821
Odlično kao nova

Slovenački
Pošta Slovenije
1997

Format 31 cm

Bogato ilustrovano


Pošta je pojam koji označava poštu kao vrstu usluge prijemu prenosu i distribuciji pošiljki, kao instituciju koja se bavi distribucijom pošiljki, i poštu kao zgradu gde se nalaze prostorije za rad službenika pošte. Pošta je vrsta usluge koja se odnosi na prijem, raznošenje, prevoz i isporuku: pisama, dopisnica, razglednica, novca, sudskih i vojnih poziva, paketa i slično. Naplaćivanje usluga obično ide u vidu poštanskih maraka koje se lepe na koverat ili se naplaćuju u obliku takse uz pošiljku i overava pečatom. Sakupljanje poštanskih maraka (obično retkih primeraka) naziva se filatelija. Ovom aktivnošću se bave filatelisti.


Tabla na zgradi gde je bila prva Pošta u ulici kralja Petra I, u Beogradu

Poštanski sandučić u Velikoj britaniji

“Poštar” plakat Dankana Granta za Britansku poštu iz 1939.
Tradicionalno su pošte u javnom ili državnom vlasništvu. Dosadašnji monopol države u sve više država slabi.[1][2] U mnogim zemljama brojna privatna poduzeća se natiču na tržištu dostave paketa i pošiljki. Dostava pisama je aktivnost od javnog interesa.[3][4] Terminom pošta označavaju se takođe pošiljke koje prenosi poštanska služba, poslovna korespondencija, zgrade poštanskih organizacija, poštanska organizacija jedne zemlje i poštanska organizacija celoga sveta sa svetskim poštanskim prometom u celini.[3][4]

Istim imenom „pošta“, naziva se i građevinski objekat u kojem su smeštene službene prostorije preduzeća za vršenje poštanskih usluga. Svaka pošta ima svoj poštanski broj, u Srbiji je taj broj petocifren npr. za Krupanj je to 15314 itd. Prve dve cifre obično predstavljaju pozivni telefonski broj za to mesto. Obično su se u pošti nalazile i telefonska govornica, što u vreme kada je bilo malo telefonskih priključaka, a naročito pre uvođenja mobilne telefonije, bilo posebno značajno. Preduzeća za pružanje poštanskih usluga, ranije su po pravilu obavljala i telegrafski i telefonski saobraćaj, pa je zajednička skraćenica bila PTT. Danas se u Srbiji pružanjem poštanskih usluga bavi Javno preduzeće PTT saobraćaja „Srbija“, koristeći za ove svoje aktivnosti naziv (robnu marku) Pošta.

Danas je sasvim normalno da putem pošte šalju i primaju pisma i paketi. Međutim, premda je ideja o poštanskoj službi nikla vrlo davno, ona se ostvarivala veoma sporo. U staro doba, u Iranu i Rimu, država se brinula o isporuci poruka, ali su se te poruke odnosile isključivo na državne poslove. Tokom srednjeg veka, udruženje trgovaca i neka veća univerziteta održavali su posebnu i ograničenu poštansku službu, kojom su se koristili isključivo njeni članovi. Tek su u 16. veku vlade nekih zemalja počele su da uvode redovnu poštansku službu zbog toga jer je poštanska služba predstavljala izvor prihoda; i konačno, zato što je obezbeđivala usluge potrebne javnosti. Danas je kao osnova za obavljanje poštanskih usluga praktično ostao samo ovaj poslednji razlog. Kralj Henri VIII je imao poštansku službu u Engleskoj, a njegovi su naslednici tu službu proširili. Godine 1609. samo su službene listonoše mogle da prenose poruke u obliku pisma. Međutim. londonski trgovci su 1680. godine osnovali sopstvenu službu isporuke pisama u gradu i okolini. To je bila tzv. „peni-pošta”, jedno pismo je stajalo jedan penni. Ta je pošta poslovala vrlo uspešna, te ju je engleska vlada preuzela i nastavila njen rad sve do 1801. godine. Čitav taj sistem konačno je promenjen 1840. godine. Uvedene su poštanske marke i jedinstvene tarife za sva mesta u zemlji, a razlika je postojala jedino u vezi sa težinom poštanske pošiljke. Sve ostale države organizovale su svoj poštanski sistem po uzoru na onaj u Velikoj Britaniji.

Poštanski promet

Istorija Uredi

Dokument o organizovanom prenosu vesti u Egiptu datira iz 2300. p. n. e. U Kini u doba dinastije Xou (1066. do 221. p. n. e.) pošta je služila isključivo za potrebe carskoga dvora. Persijanci su najverojatnije prvi za prenos vesti upotrebljavali konjanike. Najstariji direktan izvor o glasničkoj službi Egipta, Papirus iz Hibeha, potiče približno iz 300. p. n. e. i najstariji je takav dokument u istoriji pošte. On sadrži uputstva o prenosu pisma, zapošljavanju glasnika, izboru puteva, vrsti pošiljaka i njihovim primateljima. Adresat je najčešće bio faraon ili njegov ministar financija, te se smatra da ostalo stanovništvo nije moglo koristiti glasničku službu. U staroj Grčkoj prenos vesti obavljali su kuriri (gramatofori) i brzi kuriri (hemerodromi), a prenos vesti olakšavala je pomorska trgovina, najčešće usmenom predajom. Rimljani su u 1. veku stvorili državnu prometnu organizaciju cursus publicus. Utvrđene su fiksne udaljenosti između stanica (u najpovoljnijem slučaju pešak je dnevno prevaljivao 70 km, a konjanik 200 km). Rimljani su se prvi počeli da redovno koriste konjske zaprege za prevoz poštanskih pošiljaka. U Vizantiji su duž glavnih puteva postavljene relejne postaje; prenos hitnih vesti organizovan je na mazgama i devama, a ostale vesti prenosili su glasnici pešaci. Kod Inka su prenos vesti obavljali časkvi, prenosioci pošte.

U Kini je za vreme dinastije Song (960 – 1279) služba iz prisilne postala plaćenom, a poštari su raspoređeni u 3 razreda: glasnici pešaci, glasnici konjanici i poštari za prenos hitnih vesti. Dopušten je i prigodan prenos privatne pošte. Za vreme mongolske dominacije (13–15 vek) poštanska je služba raspolagala, prema M. Polu, s 10 000 relejnih stanica i 200 000 konja.

Snažniji razvoj „glasništva” u Evropi počeo je u 13. veku. Posebnu glasničku mrežu stvorili su trgovci, zahvaljujući brzini svojih glasnika, trgovci su često saznavali političke novosti pre vladara. Pojedine zanatske asocijacije (cehovi) osnovali su zanatske glasničke službe (npr. mesarska pošta u južnoj Nemačkoj; na putovanjima mesari su se oglašavali duvanjem u goveđi rog, kasnije simbol poštanske službe). Od 13. veka i gradovi su organizovali glasničku službu, koja je u 15. i 16. veku pokrivala zemlje srednje i zapadne Evrope (cenjeni su bili glasnici Dubrovačke Republike). Glasnike su takođe držali Crkva i univerziteti. U Veneciji je 1305. osnovano glasničko društvo „Compagnia dei corrieri della Illustrissima Signoria”. Od 16. veka glasnici su postupno ustupali mesto poštonošama, predstavnicima ujedinjene, svima pristupačne organizacije. U Italiji je Milansko vojvodstvo uvelo glasničku štafetu i povezalo je s poštanskim putovima prema Nemačkoj, Austriji i južnoj Italiji. U Veneciji su kuriri dobili monopolistički položaj, koji su izgubili jedino u 17. veku, kada se u italijanskim gradovima ustoličuju strani poštanski uredi. Početkom 15. veka Franz fon Taksis organizovao je prvu poštansku liniju između Insbrucka i Malinesa s vezom za Milano. Godina 1505, smatra se prelomnom u istoriji evropske glasničke službe, koja se pretvorila u koncesioniranu Taksisovu poštu. Maksimilijan I prepustio je 1516. organizaciju, održavanje i eksploataciju poštohoda porodici Taksis, koja je dobila pravo prenosa službene i lične pošte. Porodica Turn-Taksis postala je koncesionarom s koncesijama za pošte u Austriji, Francuskoj, Italiji, Španiji, Švajcarskoj, Poljskoj, i nemačkim državama (zajedno s porodicom Par).

Pošta je u tom razdoblju počela da dobija status javne službe (poštanski regal, redovne poštanske veze, utvrđeni smerovi poštanskih linija i utvrđene cene za prenos pošiljaka). U 16. i 17. veku francuski vladari centralizovali su prenos svih pošiljaka u organizaciji državne pošte (etatizacija pošta), te potkraj 17. veka ukinuli glasničke pošte. Godine 1627, Francuska je propisala i prvu službenu pismovnu tarifu. Za vreme Luja XIV počela je izgradnja cestovne mreže, prve nakon one koju su izgradili Rimljani. Oko 1680. London je imao organizovanu dostavu pisama u dom, 7 puta na dan, uz taksu od 1 penija za pismo. Organizacija je prozvana Peni Post. U Švajcarskoj je 1675. Beat fon Fišer sklopio ugovor o zakupnini pošta s kantonom Bern i međunarodne poštanske ugovore s drugim kantonima, Turn-Taksisovom poštom i poštama nekih drugih zemalja. U Švedskoj je na organizaciju poštanske službe uticao Tridesetogodišnji rat, te je neko vreme služila isključivo za potrebe vojske. Na propisima zasnovana poštanska služba Danske i Norveške počela je delovati u 18. veku. U Rusiji prva nastojanja u organizovanju pošte datiraju iz 17. veka. U 18. veku izgrađena je poštanska cestovna mreža, a u 19. veku znatno se povećao broj poštohoda. Tada je najduži poštohod na svetu postala Sibirska transverzala s rutom za Peking. Opsluživali su je konjanici na otpornim malim konjima. U Kini je pošta pod dinastijom Ćing (1644 – 1911) bila podeljena na glasničku poštu za prenos običnih službenih pošiljaka i štafetnu poštu za prenos hitnih pošiljaka. U Japanu je nakon više vekova raznolikog glasničkog organizovanja 1871. bila osnovana državna pošta. U Turskoj je prenos vekovima obavljalo društvo trkača sehi, a 1541. sultan Selim organizovao je golublju poštu.[3][4]

Prekomorski organizovani prenos poštanskih pošiljaka počeo je otvaranjem prve transatlantske linije (1702) između Portsmouta i Barbadosa (jedrenjacima).[3][4]

Poštanska organizacija na tlu Severne Amerike spominje se u 17. veku. Visoke poštanske takse i nepravilnosti u prenosu uzrokovale su osnivanje privatnih preduzeća poput Poni Ekspresa. Roland Hil predložio je 1837. da se težinsko-daljinski tarifni sistem Ujedinjenoga Kraljevstva zameni jedinstvenom tarifom od 1 penija, za pismo koje nije teže od 1/2 unce (oko 14,2 g), a za podmirenje tarife predložio je poštansku marku. Parlament je odobrio predlog i 1840. prihvatio Peni-Post, te je od tada počela praktična primena poštanske marke.[3][4]

Izumom lokomotive, a posle automobila i vazduhoplova počelo je novo razdoblje u prenosu poštanskih pošiljaka. Vrlo brzo nakon puštanja u promet prve željezničke pruge (1825. Stokton–Darlington) pošta je poverila željeznici prevoz poštanskog tereta, a potom je nabavila vlastite poštanske vagone u kojima se za vreme vožnje obavljalo razvrstavanje pošiljaka (prvi poštanski vagon upotrebljen je 1838. između Londona i Birmingama); potkraj 19. veka pojavljuju se i poštanski vozovi. U Velikoj Britaniji i Nemačkoj 1898. počela je upotreba automobila u poštanske svrhe. Godine 1911, obavljen je prvi vazduhoplovni poštanski let (između indijskih gradova Alahabad i Najni), a prvi poštanski let na redovitoj liniji organizovan je 1918. između Njujorka, Filadelfije i Vašingtona. U velikom broju zemalja u okviru poštanskog prometa od sredine 19. veka odvijao se i telegrafski, a potom i telefonski promet.[3][4]

U razdoblju Kraljevine ŠS odnosno Kraljevine Jugoslavije pošta je bila pod upravom različitih ministarstava (neko vreme posebnog Ministarstva pošta, telegrafa i telefona), a u socijalističkoj Jugoslaviji Direkcija Pošte, telegrafa i telefona (PTT) bila je deo Zajednice jugoslavenskog PTT-a.[3][4]

Međunarodne poštanske organizacije
69972821 POŠTA NA SLOVENSKIH TLEH / Istorija pošte u Sloveniji

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.