ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K348
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Fernando Claudin: KRIZA KOMUNISTIČKOG POKRETA - Od Kominterne do Kominforma /I-II/.
Izdavač: Globus Zagreb 1988, tvrdi povez, omot, str. 326 + 342.
Predgovor: Rade Kalanj




Izdavač: GLOBUS ZAGREB
Stanje: odlično

I knj. KRIZA KOMUNISTIČKE INTERNACIONALE: 1.Raspuštanje 2.Teorijska kriza 3.Monolitnost 4.Politička kriza,

II knj. ZENIT STALJINIZMA: 1.Revolucija i uticajne sfere 2.Kominform 3.Jugoslavenska pukotina 4.Buđenje Istoka 5.Nova svetska ravnoteža, Indeks imena,


Fernando Claudín Pontes (21. kolovoza 1915. – 16. svibnja 1990.) bio je španjolski komunistički ideolog i povjesničar najpoznatiji po svojoj studiji u dva toma Komunistički pokret: Od Kominterne do Kominforma.

Fernando Claudín Pontes rođen je u Zaragozi, Aragon, 21. kolovoza 1915. godine.[1] Kasnije se preselio u Madrid, gdje je upisao Escuela Superior de Arquitectura. 1932. postao je član Komunističke mladeži (Juventudes Comunistas). [2] Godine 1936. izabran je u vodstvo Ujedinjene socijalističke omladine (Juventudes Socialistas Unificados, JSU) za ravnatelja njenog časopisa Ahora.[2] Tijekom Španjolskog građanskog rata (1936–39) imenovan je šefom Tiskovnog kabineta pod Santiagom Carrillom, vijećnikom za javnu sigurnost u Vijeću obrane Madrida.[3] Ostale ključne dužnosti u ovom odjelu obnašali su Luis Rodríguez Cuesta (tajnik Vijeća), Federico Melchor (Sigurnost, napad i nacionalna garda), Segundo Serrano Poncela (DGS) i Alfredo Cabello (Emisión Radiofónica).[4]

Nakon što su republikanci 1939. poraženi od snaga koje je predvodio general Francisco Franco, Claudín je započeo dugo progonstvo u Moskvi, Francuskoj, Meksiku, Kubi, Čileu i Argentini. Od 1943. do 1945. Claudín je radio u sjedištu Komunističke partije Španjolske (Partido Comunista de España, PCE) u Argentini. 1945. preselio se u Francusku. Od 1947. do prosinca 1954. predstavljao je španjolske komuniste u Moskvi. Godine 1955. vratio se u Pariz kao član izvršnog odbora PCE-a.[2]

Nakon 20. kongresa Komunističke partije Sovjetskog Saveza 1956. Claudin se sve više sukobljavao sa službenom partijskom linijom koja je velikom većinom podržavala sovjetsku politiku bez obzira na djelovanje samog Sovjetskog Saveza. Izbačen je iz PCE-a 1965. zbog otvorenog neslaganja sa službenom politikom. U lipnju 1975. tajno se vratio u Španjolsku i radio u Editorial Siglo XXI do 1980., kada je imenovan direktorom Fundación Pablo Iglesias. Pridružio se Španjolskoj socijalističkoj radničkoj stranci (Partido Socialista Obrero Español, PSOE) i imenovan je predsjednikom Zaklade 1988. Umro je u Madridu 16. svibnja 1990..[2]

Publikacije
Između ostalih djela, Claudín je napisao kritičku marksističku povijest sovjetskog komunističkog pokreta La Crisis del movimiento comunista. De la Komintern al Kominform (1970.), koji je preveden na engleski i objavljen kao Komunistički pokret: Od Kominterne do Kominforma 1975. godine.