Godina izdanja: 2012
ISBN: 978-86-84013-61-5
Jezik: Srpski
Autor: Strani

VOJISLAV D. NIKČEVIĆ

DUKLJA I PREVALITANA

Izdavač - Matica crnogorska, Podgorica

Godina - 2012

678 strana

21 cm

Edicija - Biblioteka Kultura i istorija

ISBN - 978-86-84013-61-5

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Uvod
I SKITI I SARMATI NA BALKANU
a Skitsko-sarmatsko carstvo i Ilirikum
b Najstarije Skitsko-sarmatske Iliričke države: Trakija, Dardanija, Panonija I Liburnija
c Dunavsko kraljevstvo Skita i Sarmata I Makedonija - njeni uloga i značaj
d Sloveni na Balkanu

II POZNOANTIČKE SKITSKO-SARMATSKO-SLOVENSKE BALKANSKE DRŽAVE
a Dalmacija
b Dakija (Getija)
c Tribalija (zemlja Prebaleja) I poznoantička Trakija
d Ilirija (Ilirski savez)
e Diokleja

III DIOKLEJA I BALKANSKE SKITSKO-SARMATSKE DRŽAVE
a Dioklecijani - Dukljani i Tribali - Prebaleji
b Dolazak Diokleata
c Pretorija Diokleja i Sarmatsko Kraljevstvo Dalmacije
d Dioklecijan i stvaranje Prevalitane
e Uloga Skitopolisa u utemeljenju hrišćanstva
f Diokleatska mitropolija, njena prava i obaveze u poznom Rimskom carstvu
g Diokleja kao sjedište vikarijata, Prevalitana i Makedonija
h Diokleja kao vojna upravna oblast od posebnog interesa
i Država Diokleja sa sopstvenom arhiepiskopijom
j Prevalitana kao dijeceza sa tri arhiepiskopije - jezgro budućeg Kraljevstva Slovena

IV: POČETAK SLOVENIZACIJE I STVARANJE SLOVENSKE BALKANSKO-PANONSKE FEDERACIJE SKITSKIH I SARMATSKIH NARODA
a Iseljavanje Gota i slovenizacija Balkana
b Od Teodosija II do Justinijana: arhiepiskopija Diokleja i dijeceza Prevalitana
c Justinijana Prima postaje glavni grad Prevalitane i Balkana
d Bar postaje vjerska prijestonica slovensko-avarskog egzarhata
e Diokleja i Prevalitana i jug Italije - savez sa Langobardima
f Pad slovensko-avarskog egzarhata i obnova države Diokleje
g Savez slovenskih država I Kraljevstvo Slovena
h Država Diokleja u sistemu vizantijske odbrane - vojna federacija sa kraljevstvima Travunije, Zahumlja i Srbije
i Tradicija Kraljevstva Dalmacije kao pravo vizantijskog dvora – posljednji spomeni Diokleata i Tribala-Prebaleja

V: DIOKLEJA I KRALJEVSTVO SLOVENA
a Makedonska dinastija i obnova prava antičkog sarmatskog Kraljevstva Dalmacije
b Dolazak novih slovenskih etničkih skupina iz Evropske i Azijske Sarmatije sukobi Hrvata, Bugara i Slovena pod vlašću Diokleje
c Rat za prvenstvo na Balkanu – Vladimir i Samuilo, uništenje Diokleje
d Naseljavanje Crnogoraca
e Doseljavanje kavkasko-kaspijskih Albanaca
f Kraljevstvo Dalmacije postaje Kraljevstvo Slovena za vladavine Stefana Vojislava - Diokleja u granicama od rijeke Cetine do Drača
g Nestanak Kraljevstva Slovena i bitka za nasljeđe titule ,,kralj Diokleje“
Zaključak: Diokleja u državi Nemanjića

GRADOVI CRNE GORE U NAJZNAČAJNIJIM ANTIČKIM I RANOSREDNJOVJEKOVNIM GEOGRAFIJAMA I ITINERERIMA

Rezime: Duklja i Prevalitana
Summary: Doclea and Praevalitana
Najznačajnija literatura
Bilješka o autoru


`Ova studija namjerna je da pokuša da osvijetli dio dalje prošlosti o kome se ćuti a nema ga u mitovima, o kome svjedoče izvori, dokumenti prevashodno latinski i grčki, kao i hroničari tih epoha. Našim su se precima i prostorima bavili tek sporadično, od prilike do prilike, od potrebe do nužde, brinuli su o sopstvenim polisima, državama, carstvima i narodima, slaveći uspjehe ili kudeći hudu sreću svojih vladara i vojnih zapovjednika. U svoj toj, zaista njihovoj i samo njihovoj priči, dotičući se i nas, ovdje zatom- ljenih na Balkanu, iz prostog razloga - bili smo im potrebni i mi i naš prostor, nekada, zaista ne i rijetko, sudbinski su zavisili od ratne vještine balkanskih ljudi, njihovog vojničkog iskustva, dara da stupe u tuđu službu za dobru platu i prihvate da budu ruka tuđeg gospodara nad sunarodnicima, kojima, opet, to nimalo nije smetalo. A što i bi kada je u vrijeme carskog Rima, a potom u Ranoj Romejskoj imperiji, isto bilo i u Galiji, Germaniji, Iberiji, pa i na drevnom Istoku, kolijevci sveukupne ljudske civilizacije, Egiptu, Haldeji, sjevernoj, punskoj Africi. Ljudi su bili i nestajali, kob je njihova prolaznost i kratkovjekost, ali je opstajala svijest o vječnosti imperija, o ljudskoj i civilizacijskoj potrebi da se u nešto bude uključen, da se živi sa mnogoljudnim organizmom, bilo kao rob bilo kao ratnik, siromah ili bogataš. Da li je Balkan, Ilirikum tada, pripadao tom svijetu i u kojoj mjeri, na koji način, mi se time nijesmo bavili. A jeste, iako naše mitske povijesti nijesu zadržale ni trag sjećanja na minula drevna vremena, a naučeni jesmo da pamtimo i znamo da su naše predjele, znači i ljude, pohodili grčki i rimski junaci. Znamo njihove istorije, ali ko smo i zašto su baš na naše prostore dolazili, o tome uglavnom pišu njihovi hroničari, periegetičari, geografi i, najčešće, pisci, najviše pjesnici. Pišu i vojnici, ali nerijetko nedovoljno precizno, time i ne baš uputno, što je i razumljivo: njihov je posao bio da pregovaraju, biju bitke, traže saveznike i ljudstvo za popunu trupa za daleke ratove na jugu, prema Persiji i zaleđu sjevera Afrike. Oni su morali da brinu brigu o svojim vladarima, domovini, ideji održanja carstva, zvalo se ono Helensko, Rimsko, ili, Hrišćansko rimsko-romejsko. Izvori jesu najčešće fragmentarni i naoko oskudni, ali ovi šturi navodi u tuđem stvaralaštvu su jedino autentično svjedočenje o našoj istoriji, jedina mjera stvarnosti našeg postojanja ne vjekovima već milenijumima, jedina mogućnost da naše istorijsko vrijeme izbavimo od potpunog zaborava...`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.