Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K142
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Logor Jasenovac, kao sistem logora pod komandom iz logora Jasenovac, je bio najveći koncentracioni i logor smrti na prostoru okupirane Jugoslavije za vreme Drugog svetskog rata. Logor je formirala tadašnja Hrvatska, istočno od istoimenog gradića, u avgustu 1941. godine, a uništile su ga ustaše u aprilu 1945. godine da bi sakrili i umanjili zločin koji su počinili. Državna administracija Hrvatske nazvala ga je „Radni logor Jasenovac“, ali to je bio mesto za mučenje i ubijanje prvenstveno Srba, Roma i Jevreja, svih uzrasta, polova, starosnih dobi, socijalnih, obrazovnih i drugih profila, ali u to mučilište su dovođeni i svi drugi koji su podržavali Srbe, Rome, Jevreje, komuniste, partizane, ili su prosto bili ljudska bića koja „nisu odgovarala“ tadašnjim vođama ustaške Hrvatske. Sistem logora Jasenovac je bio zloglasan po varvarskim metodama i velikom broju žrtava.[2] Logor Jasenovac je bio prvi sistematski izgrađivani logorski kompleks na teritoriji Nezavisne Države Hrvatske, jedini koji je neprekidno delovao sve do kraja njenog postojanja, najveći po prostoru koji je zauzimao, po broju logoraša koji su kroz njega prošli i po broju žrtava koje su u njemu stradale. U njega su se upućivali ne samo muškarci, nego i žene i deca.
Sistem koncentracionih logora Jasenovac je u egzilu osmislio Vjekoslav Luburić, koji je bio i njegov prvi komandant.
Prof. dr Gideon Grajf, istoričar specijalizovan za Holokaust, autor izuzetno značajne monografije „Jasenovac – Aušvic Balkana – Ustaška imperija okrutnosti“ kaže:
„ Jasenovac je daleko brutalniji od Aušvica. ”
[3] Logor je građen od avgusta 1941. do februara 1942. godine. Veći deo logora se nalazio u mestu Jasenovac, oko 100 km jugoistočno od Zagreba. Logori I i II bili su u selima Bročici i Krapju, ali su brzo rasformirani zbog čestih poplava. Zatvorenici su prebačeni u logor Ciglana (Jasenovac III), koji je bio najveći logor i uključivao je krematorijum. U Donjoj Gradini sa druge strane reke Save vršena su pogubljenja. Logor za decu bio je u Sisku i u Jastrebarskom, a ženski logor u Staroj Gradiški jugoistočno od Jasenovca, mada je žena i dece bilo i u Jasenovcu. U Jasenovcu je Nezavisna Država Hrvatska izvršila genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima. U njemu je stradao i određen broj Hrvata i Muslimana. To su bili antifašisti, komunisti i simpatizeri i pomagači Srbima. Ovaj jedinstveni kompleks logora, uređen po uzoru na koncentracione logore Trećeg rajha, službenog imena „Ustaška odbrana, Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac“, bio je pod zapovedništvom Ustaške nadzorne službe (UNS) odnosno njenog Ureda III Ustaške odbrane čija je funkcija bila osnivanje i organizacija te uprava i osiguranje logora.[4] Uz centralni logor III Ciglana, postupno su tokom 1942. formirani i drugi delovi logora: radna grupa Kožara — osnovana 1942. godine u samom mjestu Jasenovac; logor Stara Gradiška — drugi po veličini logor, smješten unutar objekta bivše kaznionice; te logorske ekonomije Mlaka, Jablanac, Gređani, Bistrica i Feričanci.
Tačan broj žrtava u sistemima logora Jasenovac nije nikada utvrđen.[5] Spomen park Jasenovac je do 2012. utvrdio poimenični spisak oko 83.000 žrtava,[1] dok su istraživači Muzeja žrtava genocida do sada sastavili poimenični spisak od oko 88.000 žrtava.[6] Nasuprot brojevima popisanih ubijenih lica, ranije su pravljene zvanične, ali grube procene o stotinama hiljada ubijenih. Jedna takva procena o oko 700.000 ubijenih na području pod komandom iz logora Jasenovac stoji u Spomen području Donja Gradina (Republika Srpska)...