Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Čurug, Žabalj |
ISBN: ISBN: 978-86-87061-02-6
Godina izdanja: 2008. Naučno-memorijalni centar `Patrijarh Josif Rajačić` Sremski Karlovci
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Patrijarh Josif Rajačić,njegovo i naše doba *2860*N-06-2021
Petar Rajčić autor, monografija Patrijarh Josif Rajčić ISBN: 978-86-87061-02-6
izdanje : Naučno-memorijalni centar `Patrijarh Josif Rajačić` Sremski Karlovci 2008.g ,
drugo dopunjeno i prošireno izdanje
tvrd povez-omot,264 strane, ćirilica i delom latinica,format 21 x 27 cm , ilustrovano u boji, , 264 strane, težina 1300.grama
stanje: nekorištena -posveta autora-unutrašnja strana ispred predliska naslova
Sadržaj:
Blagoslov knjige; Reč suizdavača; Predgovor - Patrijarh Josif Rajačić i njegova uloga u revoluciji iz 1848.godine; Važne poruke; Uvod; Naučno-memorijalni centar ,,Patrijarh Josif Rajačić`; Podrška i blagoslov; Osnivači Centra; Ciljevi i zadaci Centra ,,Patrijarh Josif Rajačić`; Rukovodstvo NMC ,,Patrijarh Josif Rajačić`; Odbori i radna tela; Sedište NMC ,,Patrijarh Josif Rajačić`; Promocija časopisa ,,Arhiv`, Dodela medalja s likom patrijarha Josifa Rajačića; S blagoslovom u obnovu patrijarhove kuće; Turistička odredišta; Ponositi lik njegove svetosti patrijarha Josifa Rajačića;
Biografija; Rajačić arhimandrit manastira Gomirje; Rajačić - episkop dalmatinski; Kanonska poseta pastvi po Dalmaciji; Poseta episkopa Rajačića Istri i Trstu; Rajačić episkop vršački; Josif Rajačić- mitropolit karlovački; Demokratski način borbe za prava srpskog naroda; U predvečerje revolucije; Revolucionarni pokret 1848/1849 u Vojvodini; Proglašenje Josifa Rajačića za srpskog patrijarha;
Patrijarh Rajačić ustoličio hrvatskog bana Jelačića;Taktika bečkog dvora i srpsko pitanje; Rajačić četvrti obnovitelj patrijaršije u Srba,....
Njegov značaj je jedinstven kao i događanja u kojima je učestvovao i prednjačio u plemenitim delima na poljima, kulture, znanosti, obrazovanja i duhovnog uzdizanja. Otrgnut iz zavičaja i bačen u vrtlog svetske politike i širokog prostranstva duhovne sfere on će plivati nošen talasima vlastitog naroda na Atos srpske svete Fruške gore. Fruška gora postaće zavetno mesto srpskih patrijarha sve do 1920. godine. U njene temelje ugrađena je njegova intelektualna snaga, duhovna moć, njegova hrabrost kao i njegovi zemni ostaci. Tako se duh porodice Rajačić raspolutio. Jedan njegov deo čuvao je zapad a drugi gotovo istok tadašnjeg srpstva u Monarhiji. Rajačić je gotovo pola veka najdirektnije kao arhimandrit, vladika, mitopolit i patrijarh uticao i sudelovao na kulturnom, političkom i religioznom polju srpskog naroda. Ako pogledamo njegov doprinos kulturi, nauci i politici onda ćemo osetiti njegovu kneževsku ulogu regenta srpskog naroda i njegovu rodoljubivu širokogrudnost. Kao vrhovni pastir pravoslavne crkve bio je dostojan svoga čina i svoje uloge. Znao je, mogao i umeo nositi to breme. Trpeo je i podnosio udarce i hvalospeve. Nikad se nije mnogo uzvisio niti preterano ponizio. Bio je Božji i narodni sluga na dostojnom srpskom tronu.
Rajačić je okupljao umetnike i naučnike, vojnike i oficire, sveštenike, đakone, vladike i biskupe, diplomate, careve i kneževe i paore. Njegov patrijaršijski dvor su posećivali svi pobrojani i mnogi drugi. Portretisti onoga vremena natecali su se da ovekoveče njegov lik, pa je još uvek i danas lakše pronaći njegov portret nego najuglednijih careva i kraljeva onog vremena. Rajačić je bio i ostao tajnovit i dokučiv, blizak i dalek, hrabar i ranjiv, učen i žedan znanja, uzvišen i ponosan na svoj narod i svoju crkvu. Sav svoj život posvetio je svome narodu i njegovoj crkvi. Zato je umesno pitanje kakav lični život? On je bio i ostao nacionalni zaštitnik i simbol srpskog jedinstva i uzvišenog evropeiziranog pravoslavlja koje se njegovim nastupima i personifikacijom prvi put izjednačuje i prikazuje kao civilizacijsko dostignuće ravnopravnih religija. On se nije zatvorio u crkvenu dogmu nego je o svom pravoslavlju govorio kao o ravnopravnoj hrišćanskoj religiji uzvišenih principa čovekoljublja.