Cena: |
Želi ovaj predmet: | 4 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Đuzepe Macini: SLOVENSKA PISMA, Platoneum Novi Sad 2005, str. 156.
odlična kao nova
Ђузепе Мацини (итал. Giuseppe Mazzini; Ђенова, 22. јун 1805 — Пиза, 10. март 1872) је био италијански родољуб, револуционар, филозоф и политичар. Идеолог је покрета за уједињења Италије Ризорђименто, за који се борио политички и оружано. Основао је организацију Младу Италију. Залагао се за Уједињене државе Европе.
Rođen je u Đenovi. Član tajne revolucionarne organizacije karbonara postao je 1830. Zbog aktivnosti u revolucionarnom pokretu brzo je stavljen van zakona. U Marselj je otišao 1831. i tu je organizovao novu političku organizaciju Mlada Italija (ital. La Giovine Italia ). Moto im je bio Bog i narod, a osnovni princip je bio ujedinjenje nekoliko država i kraljevina na Apeninskom poluostrvu u jedinstvenu republiku. Osnovao je još nekoliko organizacija sa sličnim ciljem ujedinjenja ili oslobođenja drugih naroda: Mlada Nemačka, Mlada Poljska i konačno Mlada Evropa.
Ideja ujedinjenja Italije Uredi
Macini je verovao da se ujedinjenje Italije može izvesti samo narodnim ustankom. Zbog toga je neprestano vršio agitaciju i podsticao Italijane na pobunu. Iz Engleske je ohrabrivao, inicirao i organizovao brojne manje i veće pobune. Gotovo u svim datim situacijama šanse za uspeh su bile izuzetno male, ali tok istorije je bio na strani Macinija, tako da je se sa svakim novim izazovom napredovalo prema cilju italijanskog ujedinjenja. Macini je nastavljao neumorno sa svojom aktivnošću. Njegov značaj je bio više ideološki nego što je bio praktični. Macini je zaslužan za oblikovanje političke ideje da Italija predstavlja zemlju, a ne skupinu starih rimskih gradova-država. Drugi su uspeli ostvariti Macinijevu ideju ujedinjenja Italije.
Proglasio je 8. februara 1849. Rimsku Republiku, koja je trajala samo četiri meseca.
Ostvarenje ujedinjenja Italije Uredi
Posle neuspeha revolucije 1848. italijanski nacionalisti su u kralju Sardinije i njegovom predsedniku vlade grofu Kavuru našli praktične predvodnike italijanskog ujedinjenja. To je značilo razdvajanje procesa ujedinjenja Italije od socijalnih i političkih reformi. Tada se kratkoročno odustalo od republike da bi se ostvarilo ujedinjenje.
Kavur je uspeo da osigura savez sa Francuskom i predvodio je ratove između 1859. i 1861. za oslobođenje Italije od austrijske dominacije. Veliku ulogu je imao Đuzepe Garibaldi, koji je bio nekadašnji Macinijev sledbenik. Italija je 1861. ujedinjena, ali kao monarhija, a ne kao republika, za šta se Macini bio zalagao.
Nije prihvatio Italiju kao monarhiju Uredi
Macini nikad nije prihvatio monarhističko uređenje Italije. Nastavio je da radi za demokratsku republiku, pa je 1870. uhapšen i proteran. Uspeo je da se vrati sa lažnim pasošem i živeo je u Pizi do svoje smrti 1872. Njegov politički pokret zvao se Republikanska partija, koja je bila aktivna do 1990-ih. Macini je ključan u podržavanju ideje nacionalizma. Macini tvrdi da je zemlja kao porodica i da je treba voleti i brinuti se za nju. Smatrao je da zemlje ne treba da imaju granice, koje su stvorili pohlepni političari, nego granice određene geografskim uslovima, jer je uslove stvorio Bog. Macini se veoma rano zalagao za „Ujedinjene države Evrope“.