Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K53
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju!
Fjodor Mahin - KINA U PLAMENU
Savremeni problemi dalekog istoka
(Knjižara Koste Jov. Mihailovića, Beograd, 1939, tvrd povez, 103 str., ilustrovano)
Fjodor Jevdokimovič Mahin – Ataman (1882—1945), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i general-lajtnant Jugoslovenske armije.
Četnici su sve do 1942. godine mislili da je pukovnik Mahin vođa partizana.
Rođen je aprila 1882. godine u mestu Nikolajevsk na Amuru u Sibiru. Iz porodice orenburških kozaka. Otac, Jevdokim Vasiljević Mahin, zbog uvrede višeg oficira ražalovan i preseljen u Sibir gde se Fjodor rodio. Posle pomilovanja oca, vratio se u okolinu Orenburga. U Rusiji je završio Vojnu kozačku školu i generalštabnu akademiju.
U Prvom svetskom ratu stupio je sa činom generalštabnog majora ruske carske vojske u Srpsku dobrovoljačku diviziju i s njom se, nakon borbi u Dobrudži, prebacio na Solunski front. Tokom rata unapređen u čin generalštabnog pukovnika. Učestvovao je u proboju Solunskog fronta. Za vreme građanskog rata u Rusiji bio je član partije esera, i pripadao belima. Posle poraza belih, preko Sibira i Japana odlazi u Francusku. Godine 1923. došao je u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, gde je radio kao publicista i pisao je o Sovjetskom Savezu. Kao vojni istoričar i dobar poznavalac ratne veštine na operativnom i strategijskom nivou bio je priznat i popularan u Kraljevini Jugoslaviji.[2]
Bio je simpatizer Komunističke partije Jugoslavije, a 1939. godine je postao i njen član. Učesnik je Narodnooslobodilačke borbe od 1941. godine. Radio je u propagandnom odeljenju Vrhovnog štaba NOV i POJ. U Narodno oslobodilačkoj vojsci, radio je na pisanju izveštaja ko je ko na jugoslovenskom ratištu, analizirao svetska ratišta, propagirao je NOV Jugoslavije. Zaslugama za razvoj i popularizaciju Narodno oslobodilačkog pokreta, dva puta posle rata unapređen u činove general majora i general lajtanta. Po završetku rata bio je prvi načelnik Istorijskog odeljenja Generalštaba Jugoslovenske armije.
Po povratku iz `matuške Rusije` (tada SSSR-a), preminuo je 2. juna 1945. godine u Beogradu.[2]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine.