ISBN: Ostalo
Godina izdanja: .
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Izdavač Tivat 2017 tiraž 500
Tvrdi povez 434 str 17,5x24,5 ilustrovana
NOVO za poklon

Autor je u knjizi na jedan savremni način opisao preko dva stoljeća trajanja i razvoja Austrougarske ratne mornarice, njene raznovrsne infrastrukture potrebne za funkcioniranje na Mediteranu, kao i uticaja na razvoj znanosti, školstva, brodogradnje, uređenje plovnih puteva, fortifikacija…Jasnim jezikom dočarava i korektno opisuje kako u određenom vremenu jedna kontinetalna Carevina može od 1786. godine do 1918. godine prihvatiti i stvoriti jasnu pomorsku strategiju te postati jedna od deset najvećih pomorskih sila na svijetu, kazao je predstavljajući knjigu nekadašnji načelnik štaba JRM kontraadmiral Fridrih Moretti, kapetan fregate u penziji.



On je predstavljajući pojedine djelove knjige istakao da autor naglašava da je Austrougarska multinacionalna i multikonfesionalna država, vrlo složena sa puno suprotnosti i funkcionalno veoma slična današnjoj EU.

„Sa puno povjesnih činjenica autor prikazuje stvaranje Austrijske ratne mornarice, njen uspon razvoj modernizaciju kao i važne događaje u tom vremenskom razdoblju, od Viške bitke, preko izgradnje fortifikacija, formiranje hidrogafskih ustanova, ostvaruju se znastvena istraživačka putovanja… Knjiga je zanimljiva zbog izloženih dokumenata, povjesnih činjenica, objektivnosti autora da nebude nostalgičan već da nas uvede, upozna i iskaže potrebu za kulturom sjećanja“ – zaključio je Moretti.

Kapetan fregate u penziji, bivši komandat podmornice “Heroj” Tomislav Drašković kazao je da knjiga obiluje mnoštvom raznovrsnih fotografija koje se rijetko pojavljuju u literaturi, da može poslužiti i kao udžbenik jedne nestale Carevine koja je iza sebe ostavila niz pozitivnih i neizbrisivih tragova.

Predstavljajući knjigu kulturni djelatnik Pjero Baranović iz Splita posebno se osvrnuo na dio koji obrađuje austrijsku fregatu „Novara“ koja je oplovila svijet i nakon 551 dana provedenog na moru i 298 dana provedenih na sidrištima i lukama, vratila se sa 3700 različitih artefakata koji su doneseni na dalju obradu u austrijske muzeje i laboratorije.

„U osamdeset godina, od 1818. do 1899. na Jadranu je sagrađeno 67 svjetionika, koji su tako dobro urađeni da do današnjih dana funkcioniraju. Carevina je gradila kao da će tu ostati hiljadu godina, planski savjesno, namjenski kvalitetno, opisuje u svojoj knjizi autor. Ova knjiga nije samo djelo iz domene vojno pomorske povjesti koja vjerno i detaljno odslikava 200 godina razvoja povjesti te ratne mornarice, kako u recenziji kaže Siniša Luković, ona je i kultura sjećanja kako je kazao admiral Moretti, ona je kultura sjećanja koja nas sve obavezuje“- zaključio je Baranović.

Recezent knjige novinar i publicista Siniša Luković izrazio je zadovoljstvo što je Opština Tivat kao izdavač prepoznala ovo vrijedno dijelo, koje je dobrim dijelom posvećeno Tivtu i Boki.



„Period Austrougarske monarhije u našoj nekadašnjoj istorijografiji ostao je nekako u negativnom tonu, sa čime se ne slažem. Argumente ćete naći baš u ovoj knjizi. Preko 60 procenata niše posade na austrougarskim brodovima su bili naši ljudi, sa prostora od Slovenije do Boke Kotorske. Jedan od admirala je bio naš Prčanjanin Marko Florio, heroja Viške bitke, do čina admirala u Austrougarskoj monarici došao je i Peraštanin Hanibal Visković…

Boka Kotorska je zahvaljujući činjenici da je Austrougarska sticajem istorijskih okolnosti krajem 19.vijeka odlučila graditi i razvijati kao drugu vojno pomorsku bazu nakon Pule dobila je nekoliko benefita, a to su tehničko tehnološki razvoj i ekonomski progres jer je država ulagala u infrastruktru, u sistem obrazovanja, u ljude, a drugi benefit je taj što je Boka postala još više kosmopolitska nego što je mi poznajemo danas. Tada su došli ljudi iz drugih djelova austrougarsog carstva i prenjeli dio svoje kulture koju baštinimo i danas, jedan multinacionalni sklad koji je za Boku Kotorsku posebno karakterističan, što nas uz Istru danas čini najevropskijim dijelom bivše Jugoslavije“- kazao je Luković.



On je podsjetio da je u tom periodu razvijena ogromna infrastruktura koju mi koristimo i danas, hiljade kilometara automobilskih i pješačkih puteva, osmatračnica, cisterne, katastar, željeznica koja je došla u Boku, aerodrom u Sutorinskom polju, hidroplanska baza u Kumboru, radio stanica u Klincima, pomorski Arsenal, koji je oblikovao Tivat, koji je stvorio temelje današnjem aktuelnom razvoju grada na bazi nautičkog turizma. U tom periodu u Tivtu se igrao tenis, postojala su igrališta, pozorišna dvorana, posebne crkve, park…

„Činjenica je da mi baštinimo izuzetno visoku tehnološku kulturnu graditeljsku i svaku drugu baštinu koju možemo povezati sa Austrougraskom mornaricom, koja je ovom Gradu i Boki donio veliki prosperitet. Ti ljudi nisu bili strogi ratnici, bili su veliki kreativci, pa je tako Maximilian Daublebsky von Sterneck u Tivtu podigao park, a u Krašićima crkvu Bokeljskih mučenika stradalim u Viškoj bitki“- kazao je između ostalog Luković.

Autor knjige penzionisani potpukovnik Milan Đuran, čija je ovo petak knjiga, istakao je da je u knjizi posebno istaknuta uloga tivatskog akvatorija, kao i Boke u cjelini.