Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: K45
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Vimanacijum emisije lokalnog novca
Виминацијум (лат. Viminacium[1][2]) je arheološko nalazište u blizini Starog Kostolca, 12 km od Požarevca. Rimski vojni logor i grad nastao je u I i trajao do početka VII veka. Bio je jedan od najznačajnijih legijskih logora na Dunavu, a izvesno vreme i glavni grad rimske provincije Gornje Mezije, koja je obuhvatala najveći deo Srbije, severnu Makedoniju i deo severozapadne Bugarske.
Pod Hadrijanom stekao je status municipija, grada sa visokim stepenom autonomije koji podrazumeva i nezavisnu gradsku upravu a za vladavine Gordijana III postaje kolonija rimskih građana i dobija pravo na kovanje lokalnog novca. U okvirima rimske uprave bio je to najveći status koji jedan grad može da dosegne. Ovde je 211. godine Septimije Sever proglasio carem svoga sina Karakalu.
Procenjuje se da je grad imao 48 hiljada stanovnika a u njemu su takođe boravile dve legije, legija IV Flavija i legija VII Klaudija.[3]
Bio je sedište episkopa u 4. veku, a kasnije dobija status mitropolije. Prvi znani mitropolit Viminacijuma je mitropolit Amant, koji se pominje kao učesnik Sabora u Sardici (današnja Sofija) 343. godine. Nakon najezde varvara (Avara i Huna) pod vođstvom Atile grad je razoren 441. godine. Obnovljen je kao pogranično vojno utvrđenje 535. godine, za vreme vladavine cara Justinijana I (527—565) kada i mitropolija u Vimiinacijumu. Sa dolaskom Slovena na ostacima Viminacijuma nastaje naselje Braničevo.