Godina izdanja: 2013
Jezik: HRVATSKI
ISBN: ISBN 978-953-57874-0-2
Autor: Strani

Zanatstvo u Đakovu 1813-2013.g monografija Branka Uzelac ,Mirko Ćurić *3877**2019
200 Godina organizacionog obrtništva u Đakovštini 1813-2013.g
Autor Ćurić Mirko ,Branka Uzelac ISBN 978-953-57874-0-2
Ostali autori Uzelac Branka ,Tosenberger Tea [prevoditeljica] Franković Đuro [prevoditelj]
izdavač: Đakovo : Udruženje obrtnika Đakovo, 2013.
Tvrd povez,272 str. ,hrvatski jezik,engleski,mađarski jezik,,: ilustrovana fotografije,dokumenti,kvalitetan masni papir,. format: ; 31 x 22 cm,sažetak na engleskom i njemačkom jeziku:
nekorištena knjiga
iz sadržaja:
Zanatstvo u Đakovu (jakovo,Đakovština)..istorija i razvoj zanatstva ,slike i fotografije iz prošlosti cehova i zanata u Đakovu i Đakovštini,....,spomen spis od 1813 do 1913.g,...dokumenta, spisi, fotografije iz istorije zanatstva i cehova,...borba protiv nadriobrta,..,popis izlagača na izložbi u Đakovu 1937.g,... popis zanatlija od 1813 do 2013.g-po abecednom redu
[autori tekstova Mirko Ćurić i Branka Uzelac ; sažetak na engleskom i njemačkom jeziku: Tea Tosenberger ; sažetak na mađarskom jeziku: Đuro Franković
Đakovo je grad u Hrvatskoj u Osječko-baranjskoj županiji.
Naselja na širem području grada postojala su već u neolitiku, oko 5.500 godina prije
Krista, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog doba.
Samo ime grada prvi puta se spominje 1239. godine u darovnici hrvatskog kneza Kolomana
bosanskom biskupu Ponsi, čime biskupi postaju gospodari Đakova i Đakovštine. Od tada
Đakovo postaje značajan centar katoličke crkve za dio Bosne i Slavonije. U 13. i 14. stoljeću
ime grada Đakova spominje se pod sličnim imenima kao: Diaco, Deaco, Dyaco, Dyacou,
najčešće u spisima kojima se rješavaju crkvena pitanja u svezi s biskupijom.
Đakovo je pod vlašću Turaka i tada grad dobiva naziv Jakova. Za vrijeme tog doba, srušene su gotovo sve katoličke crkve i sagrađene džamije, te se u grad doselio veliki broj muslimana, koji su se nakon poraza 1688. godine povukli iz grada i za sobom ostavili opustošen grad.
Nakon odlaska Turaka, a s povratkom biskupa Nikole Ogranića Olovčića (1669.-1701.)
započinje obnova biskupije. Njegovi nasljednici, biskupi Patačić (1703.-1716.) i
Bakić (1716.-1749.) grade katedralu i biskupski dvor. Početkom 18. stoljeća Đakovo ima oko
100 katoličkih kuća, a u đakovačkoj okolici je 54 sela i naselja.
* * *
Od sredine 19. stoljeća Đakovo postaje razvijeno gospodarsko središte Slavonije. Godine
1813. na preporuku đakovačkog i srijemskog biskupa Antuna Mandića, austrijski car Franjo I.
odobrava osnivanje ceha đakovačkih obrtnika. Ta godina ujedno označava i procvat
obrtništva u gradu Đakovu. Grade se mlinovi, ciglane, razvija se prehrambena industrija,
drvna s proizvodnjom građevnog materijala, tekstilna, obrti, te zanati svih vrsta. Plodna
ravnica omogućavala je razvoj poljoprivredne proizvodnje.
Dominirala je trgovina, obrtništvo, poljoprivreda, a osnivaju se i prve bankarske ustanove.
Prva banka u Đakovu osnovana je 1863. godine te je dobila naziv Hrvatska pučka štedionica. Njeni osnivatelji bili su đakovački obrtnici, Vlastelinstvo, Stolni kaptol Biskupije i građanstvo.
Na početku dvadesetog stoljeća u Đakovu i Đakovštini bila je razvijena i gospodarska djelatnost svilarstvo. Obrtnici raznih struka, raznolika ponuda proizvoda koja se nudila na raznim sajmovima, doveli su do toga da je Đakovo postalo poznato trgovište u cijeloj Slavoniji.1871. godine na prijedlog Stolnog kaptola osnovana je „Đakovačka štedionica”. Nakon što je prestala s radom 1908., osnovana je Hrvatska banka d.d. koju je 1911. godine preuzela Prva hrvatska štedionica Zagreb za podružnicu u Đakovu. Poslovala je do 1946. godine, a nakon 1946. pa sve do 1956. sve bankarske poslove preuzima Narodna banka FNRJ. Zbog velikog opsega posla 1956. osniva se Komunalna banka i štedionica koja od 1960. – 1965. godine posluje kao Komunalna banka i štedionica Đakovo, poslije kao Slavonska banka d.d. da bi danas poslovala kao Addiko Bank – Poslovnica Đakovo.
Prepoznatljivost grada sadržana je i u današnjoj Državnoj ergeli Đakovo koja ima dugu tradiciju uzgoja konja na ovom području te se svrstava među najstarije u Europi. Prvi pisani trag o konjima na ovom području je darovnica iz 1374. godine kojom bosanski ban Tvrtko u znak zahvalnosti zbog vjenčanja s bugarskom princezom Dorotejom, daruje biskupu Petru jedan posjed i stado od deset arapskih kobila i ždrijepca.
Kao službena godina osnutka ergele navodi se 1506. kada se u pisanim dokumentima spominje riječ «ergela». Danas je ergela poznata kao najstarija uzgojno – selekcijska ustanova u Republici Hrvatskoj čiji uzgojni materijal konja lipicanske pasmine predstavlja kulturno dobro. Isključivi uzgoj lipicanskih konja započeo je 1854. godine u vrijeme biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Povijest Ergele Đakovo počinje osnivanjem biskupije darovnicom deset arapskih konja i jednim pastuhom, iako se za godinu osnivanja uzima 1506. Prema biskupu Bakiću uzgoj konja na vlastelinstvu postoji već 1374.god. Uzgoj traje i danas u Državnoj ergeli lipicanaca, koja se svrstava među najstarije u Europi, kao i kod sve većeg broja privatnih uzgajivača konja. Niz godina je Ergela bila u sastavu PIK-a Đakovo, a danas je to Državna ergela lipicanskih konja, zadužena za uzgoj i selekciju.
Đakovo je oduvijek bio obrtnički grad. Godine 1813. osnovano je udruženje obrtnika CEH. Industrijski razvoj je počeo izgradnjom mlinova i ciglana, a brojni obrtnici raznih struka ponudom svojih proizvoda pridonijeli su da je Đakovo, posebno po svojim sajmovima, postalo trgovište poznato u cijeloj Slavoniji.
Tijekom 80-ih godina ovog stoljeća, Đakovo sa svojim velikim kompleksom podruštvljenog
obradivog zemljišta predstavlja srednje razvijeno gospodarsko središte Đakovštine. Većim
dijelom tog zemljišta gospodari PIK „Đakovo”, koji za potrebe proizvodnje i prerade gradi
mlinove i sušare. U sklopu industrije PIK-a pripadala je i Tvornica stočne hrane „Tovka” i
poznata vinarija u Mandićevcu.
Budući da je Đakovština bogata šumama, razvijala se i drvna industrija, a najveći proizvođači
bilu su „Stjepan Geli” i „Jasen”. Kemijska industrija doživjela je svoj razvoj, a najpoznatija
tvornica kemijskih proizvoda bila je tvornica „Meteor”.
Na području grada Đakova nastavlja se tradicija ciglarstva te se proizvodnja opeke nastavlja
do 1948. godine pod nazivom „Trudbenik”, a od 1974. u okvirima „Opeke” Osijek.