ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1969.
Jezik: Nemački
Autor: Strani

Sećanja iz Trećeg rajha, Albert Šper

Prvo, originalno nemačko, izdanje memoara Alberta Špera


Berlin 1969.Tvrd povez, zaštitni omot, ilustrovano, nemački jezik, 608 strana + table sa fotografijama.
Napomena: na predlistu potpis; ako se to izuzme, knjiga je odlično očuvana.
R11


`Albert Speer, suđen na procesu u Nurnbergu, bio je Hitlerov ministar naoružanja. Punih 12 godina nalazio se u neposrednoj blizini Hitlera, bio njegov ljubimac i česti intimni sugovornik. Speer je zauzeo mjesto preminulog arhitekte Toosta i 1934. godine postao je Hitlerov savjetnik za pitanja graditeljstva. Od tada on je bio vezan uz Fuhrera svojim jedinstvenim i proturječnim položajem — kao graditelj svjetske prijestolnice Germanije, kao gost na noćnim sastancima uz čaj u Kancelariji Reicha i u Hitlerovoj »planinskoj rezidenciji«, kao tehnokrat i organizator »čuda« ratne proizvodnje i naposljetku kao iznenadan i snažan protivnik.
Od početka do propasti Trećeg Reicha Albert Speer je imao idealnu mogućnost promatranja: pripadao je najintimnijem Hitlerovom krugu, bio je moćan, a kako je u stanovitom smislu bio i nekakav autsajder, mogao je hladno promatrati i izoštriti svoj pogled.
Svoju distanciranost zadržao je do kraja. Nakon Speerove izjave na procesu u Niirnbergu, Goring je rekao da on u stvari nije njima nikada ni pripadao — »Nikada mu nismo smjeli vjerovati!«
SJEĆANJA IZ TREĆEG REICHA U neku su ruku autobiografija tog potomka ugledne građanske porodice, a ne samo memoari iz vremena koja su krvavim slovima ostala zapisana u svjetskoj povijesti. U završnom poglavlju svoje knjige, taj arhitekt i ministar koji je imao i znanja i uvida, piše: »Nisam htio izvijestiti nego i shvatiti.«
To, međutim, nije samo konac knjige, već i svršetak jednog života. Eugene Davidson, predsjednik ustanove Foundation for Foreign Affairs, autor knjige o procesima ratnim zločincima, nakon što je pročitao rukopis Speerovih memoara, zapisao je da tom tekstu nije cilj opravdanje, a pogotovu ne obrana, nego da je to »neuporedivo svjedočanstvo i nadasve dragocjen dokument«.`