ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Dva izostavljena poglavlja iz knjige Viktora Novaka Magnum Krimen

Srbska misao Novi Sad

Iz arhiva zabranjenih tekstova: dva izostavljena poglavlja iz knjige Viktora Novaka “Magnum Krimen” (2.)


Ekskluzivno


Istorija ideologija i režima, zapravo je istorija cenzure i zabrana. Tako se desilo i sa najintrigantnijom knjigom socijalističke Jugoslavije, akademika Viktora Novaka “Magnum Krimen” , posvećena pogromu Srba za vreme Drugog svetskog rata u konc-logoru Jasenovac, u vreme takozvane Nezavisne države Hrvatske. Mada je bila jedna od najtraženijih knjiga sve do sloma zajedničke države, malo njih je znalo da je objavljena bez dva važna poglavlja. Konačno, u prošloj deceniji, ona su postala predmet istraživanja akademika Vasilija Krestića. Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka ono što je cenzura u delu Viktora Novaka “Magnum Krimen” izostavila…

Krajem novembra 1926. saopćio je Poljski sokolski savez dokumente iz kojih se ogleda pozadina uticaja Vatikana, koji je zbog nuncijeve afere bio naročito nenaklonjen prema Čehoslovačkoj vladi, a posebno prema njenom ministru vanjskih poslova dr. Eduardu Benelju.

Poljsko sokolstvo je najprije odlučilo da će u velikom broju učestvovati na praškom sokolskom sletu. I upravo kad su priprave bile u najvećem jeku, zamjenik papinskog nuncija Msgr. Arata obavijestio je Poljake da će sokolske svečanosti u Pragu imati protukatolički značaj, pa stoga zahtijeva da poljski sokoli ne učestvuju na sletu. Papinski nuncij u Varšavi i varšavski nadbiskup kardinal Krakovski učinili su svoje kod starješinstva poljskih sokola. Pritisak poljskih crkvenih dostojanstvenika i papinskog nuncija bio je toliki da je poljsko starješinstvo na kraju odkazalo posjetu Pragu.


Iz objavljene dokumentacije vidi se da su nuncij i nadbiskup apodiktički tvrdili da će se manifestacije u Pragu pretvoriti u antipapinske demonstracije. Papinski nuncij u Varšavi doslovno je napisao ovo:

“…Apostolska stolica bi morala svako učestvovanje u Pragu smatrati za tešku uvredu katoličke crkve i Svetog Oca pape”.

Tako je Vatikan uspio i, u jednom trenutku, razbio je slavensku slogu. Poslije održanoga sleta moglo se konstatirati da se nije desila nijedna protucrkvena manifestacija. Nema sumnje da su se pri ovoj aferi, koju su tako vješto izveli jedan zamjenik papinskog nuncija (Msgr. Arata) i jedan nuncij (Msgr. Lavra), očigledno ne bez instrukcija Vatikana i na vlastitu odgovornost, nego smišljeno i planski, stekli interesi Vatikana i fašizma koji je stalno napadao sokolstvo. Hiljade Jugoslavena koji su učestvovali na tome sletu, ponijeli su u domovinu jedno novo saznanje o neprijatelju slavenstva, koji je jedan isti, na Vltavi, Visli kao i na Soči.

Svakako, ova saznanja nisu mogla ostati bez svojih unutrašnjih uvjerenja na kojima se izgrađivala jedna nacionalna orijentacija koja nije mogla da bude draga ni Vatikanu kao ni fašizmu. Sokolstvo je shvatilo značenje ovog neprijateljskog stava ne pobrkavši talijansku politiku Rimske Kurije sa vjerom. Rimskoj Kuriji nije moglo biti svejedno da se Poljaci, toliko vjerni i odani, bratime sa naprednim sinovima naroda Jana Husa, Žiške, Prokopa i Jana Amosa Komenskoga, tog “učitelja naroda”, “Galileja odgoja”, čiji se narod rado naziva i ponosno ističe da je narod Komenskoga.

Kasnije, kao što se vidjelo u slučaju prvog antisokolskog stava episkopata, uz učešće beogradskog nuncija Cherubinija, javljat će se sličnosti, koje će jasno govoriti da je slavensko snaženje u duhu naprednog i slobodarskog sokolstva jednako nemilo Vatikanu kao i njegovom očiglednom savezniku fašizmu. Sarajevski nadbiskup Šarić kao i njegova najbliža okolina žalili su se na Hrvatski Sokol što nije prijao Orlovstvu kad ga i onako spajaju zajednički ekskluzivistički nacionalni pogledi i jednaki separatistički osjećaji.

Sokoli i diktatura
LOK.