Cena: |
Želi ovaj predmet: | 3 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Čukarica, Beograd-Čukarica |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1998
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Mihailo S. Petrović: KAKO JE POSTAO BEOGRAD, Nikola Pašić Beograd 1998, str. 157.
Reprint izdanja iz 1931.
Istorijat Beograda.
Očuvanost 4.
Mihailo S. Petrović (Brza Palanka, 16. II 1901 – Beograd, 21. VI 1949), predsednik od 29. IV 1945. do 21. VI 1949. Novinarstvom počeo da se bavi u Republici i Progresu, bio odgovorni urednik socijalno-političkog časopisa Buktinja (1923–1926), u Politiku stupio 1924. godine i postao njen dopisnik iz Pariza (1935), gde ga je rat zatekao. U međuvremenu je izveštavao iz Španskog građanskog rata (1936). Usled okupacije Francuske, prebacuje se u Portugaliju, a odatle u London, gde razvija veliku aktivnost kao komentator Bi-Bi-Sija i pokretač Londonske Politike (1942), u kojoj se stavlja na stranu partizanskog pokreta, usled čega je otpušten iz službe. Po oslobođenju je urednik spoljnopolitičke rubrike Politike (1944–1949). Veoma plodan kao autor, uz brojne komentare objavio više knjiga i brošura aktuelne političke i istorijske sadržine („Francuske političke partije i Narodni front”, „Londonska emigracija”, „Srpski narod i Narodni front”, „Ko čini međunarodnu reakciju”, „Austrijsko pitanje”, „Vatikan”, „Borba za Korušku”, „Beograd pre sto godina”, „Kako je postao Beograd”). Na prvoj posleratnoj skupštini (1945) izabran za predesnika Udruženja, a na sledeće četiri skupštine potvrđivan u tom zvanju. Na skupštinama je ukazivao na potrebu novinarskog obrazovanja i usavršavanja na svim redakcijskim poslovima. Na njegovu inicijativu je 1949. godine pokrenut Bilten Udruženja novinara NR Srbije. Udruženje novinara je svom agilnom predsedniku posmrtno objavilo nedovršeni rukopis „Ogled iz istorije štampe” (1951), planiran kao obimno delo kojim je želeo da okonča novinarski i pedagoški rad, a prijatelji su mu, takođe posmrtno, štampali nedovršeni rukopis „Oluja nad Francuskom” (1966).