| Cena: |
| Stanje: | Nekorišćen |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2004.
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski
Zadužbina Desanka Maksimović, 2004.
Kompletan sadržaj vidi se na fotografijama.
Istog dana, kada je 11. februara 1993, godine umrla Desanka Maksimović, održana je sjednica Vlade Republike Srbije na kojoj je odlučeno da se njenoj sahrani da državni karakter i da joj se odaju sve počasti koje iz toga proizilaze. Istovremeno, odlučeno je da se osnuje fond posvećen Desanki Maksimović.
Opšte raspoloženje bilo je da se osnuje zadužbina posvećena Desanki Maksimović, ali po tadašnjem Zakonu o zadužbinama, fondacijama i fondovima to nije bilo moguće, pa je pronađeno rješenje da se osnuje fondacija koja bi i u imenu i u daljem radu slovila kao zadužbina pod imenom Desanke Maksimović. O načinu kako je dalje sprovođena odluka Vlade svjedoči prof. dr Slobodan Ž. Marković, prvi predsednik Upravnog odbora, čije ime je na neki način postalo zaštitni znak Zadužbine, jer je u dugom periodu bio na njenom čelu i zasnovao najvažnije vidove i pravce njene djelatnosti: „Na sastanku kod potpredsednika Vlade Srbije Dušana Mihajlovića, 24. februara 1993. (deset dana posle sahrane Desanke Maksimović), kome su prisustvovali: potpredsednik Skupštine Srbije, Ministar za kulturu, zamenik Ministra prosvete, zamenik Ministra vera, upravnik Narodne biblioteke Srbije, prorektor Univerziteta u Beogradu, predsednik SANU, predsednik Matice srpske, potpredsednik grada Beograda, predsednik SO Valjevo, predsednik Udruženja književnika Srbije i još jedan broj kulturnih i naučnih radnika, zaključeno je da se osnuje Zadužbina Desanka Maksimović. Osnivač Zadužbine da bude Narodna biblioteka Srbije, a saosnivači: Ministarstvo kulture, Ministarstvo prosvete, Ministarstvo za nauku, Ministarstvo vera, Univerzitet u Beogradu, Srpska akademija nauka i umetnosti, Matica srpska, SO Valjevo i grad Beograd, a da se, po odluci, mogu priključiti i drugi kao saosnivači i kao članovi. Prostorne, tehničke i kadrovske uslove za rad Zadužbine da obezbedi osnivač - Narodna biblioteka Srbije, saosnivači da učestvuju u radu i delu troškova oblasti koje pokrivaju: SO Valjevo da brine o grobu pesnikinje i Spomenkompleksu u Brankovini kao i delu programa koji se tamo odvijaju; Ministarstvo kulture o programima kulture; Ministarstvo prosvete o programima za đake i školu; Univerzitet, SANU i Matica srpska o stručnom i naučnom radu na izučavanju stvaralaštva Desanke Maksimović i kritičkom izdanju Celokupnih dela, a ostali da učestvuju u programima iz oblasti koje pokrivaju`.
Konačno, zadužbinu, čije je „ime i prezime` pri osnivanju glasilo Fondacija iod nazivož „Zadužbina Desanka Maksimović`, osnovala je Narodna biblioteka Srbije odlukom svog Upravnog odbora od 19. marta 1993. godine. Zadužbina. je, kako u toj Odluci stoji, osnovana „radi stvaranja uslova za trajno očuvanje i negovanje uspomene na Desanku Maksimović, najvećeg pesnika srpskog jezika XX veka`. Istog dana Upravni odbor Biblioteke imenovao je i Upravni odbor Zadužbine, u kome su bili ugledni kulturni radnici i pisci Srbije, ka.o i predstavnici Skupštine opštine Val>evo i rodbine Desanke Maksimović. Taj čin Narodne biblioteke Srbije očito je bio izraz opšteg raspoloženja i posljedica usmjenog dogovora, ostvarenog pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Srbije, jer je neposredno poslije toga, 27. marta, Ministarstvo donijelo Rešenje kojim se odobrava osnivanje ove fondacije. Nakon toga Upravni odbor Zadužbine donio je 2. aprila prvi Statut Zadužbine, a Ministarstvo je 15. aprila Zadužbini dostavilo potvrdu o izvršenoj registraciji.
U svim ovim aktima je definisan položaj Biblioteke kao osnivača. U aktu o osnivanju Zadužbine stoji da „početna sredstva Zadužbine iznose 50.000.000 dinara`, a „obezbeđuje ih Narodna biblioteka Srbije`, koja obavlja i „administrativno-tehničke, finansijske i druge stručne poslove za Zadužbinu`. To se potom prenosi i u druga akta kojima se reguliše rad Zadužbine. Ta sredstva Biblioteci je doznačilo Ministarstvo kulture „kao učešće Ministarstva kulture u osnivanju Fondacije pod nazivom „Zadužbina Desanka Maksimović` rešenjem na kome je datum 30. april 1993. godine.
O opštem raspoloženju i entuzijazmu da se stvore prave pretpostavke za čuvanje uspomene na tek preminulu pjesnikinju, svjedoči i podatak da je Skupština opštine Valjevo, petnaest dana poslije njene smrti, na svojoj sjednici od 26. februara, odlučila da Ministarstvu kulture podnese inicijativu da se ustanovi pjesnička nagrada sa imenom Desanke Maksimović koja bi se našla u prirodnom slijedu događaja i manifestacija održanih u njenu čast u Valjevu. U vezi s tim bilo je predviđeno osnivanje i fondacije Desanke Maksimović, o čemu je Skupština opštine 13. maja uputila odgovarajući predlog Ministarstvu kulture. U odgovoru Ministarstva pisanom 27. maja skreće se pažnja na „smislenost tog zahteva`, jer postoji bojazan „da bi se moglo kompromitovati delovanje dveju istih institucija pod istim imenom`. Ističe se da je Narodna biblioteka Srbije najprirodnije mjesto za koje treba vezati ovakvu fondaciju odnosno zadužbinu, i da se njeno djelovanje neće uokvirivati samo „u tu kulturnu instituciju ili u Beograd, već je upravo zamišljeno da se znatan deo programa Zadužbine, ako bude sreće i materijalnih mogućnosti u vremenima koja dolaze, odvija u širem zavičaju Desanke Maksimović`. Zato se smatra da „nije društveno opravdano da dve fondacije pod istim nazivom i sa identičnim ciljevima budu registrovane u Registru fondacija`, i „da Opština Val>evo treba da bude suosnivač već osnovane fondacije`.
U daljem radu Zadužbine tako je i bilo, a u Statutu Zadužbine koji je tada već bio usvojen (24.04.1993), taj suosnivački status Valjeva bio je na neki način i projektovan: po načinu upravljanja Zadužbinom Narodna biblioteka Srbije i Valjevo su praktično bili izdvojeni od ostalih i sasvim izjednačeni, jer su unapred imali rezervisano mjesto za svoga predstavnika u Upravnom odboru. U članu 14. Statuta, naime, precizno stoji: „U Upravni odbor imenuje se predstavnik Narodne biblioteke Srbije i predstavnik SO Valjevo`. Prema tome Statutu status suosnivača mogla su imati „ona pravna i fizička lica koja posle osnivanja Zadužbine uplate sredstva u visini koju za svaku godinu utvrdi Upravni odbor`. To, dakle, podrazumijeva kontuniranu participaciju u finansiranju rada Zadužbine svake godine. Početni suosnivački ulog Valjeva uplaćen je 1994. godine i iznosio je 5.000 novih dinara. U narednim godinama nisu redovno uplaćivana sredstva po osnovi suoosnivačkog statusa, ali je Valjevo redovno svake godine finansijski pomagalo rad Zadužbine. U tom periodu, u manjem iznosu, suosnivački ulog uplatile su i neke druge državne institucije i radne organizacije, ali je on imao jednokratan karakter. U skladu sa Zakonom o zadužbinama, fondacijama i fondovima iz 1989. godine, koji je tada bio na snazi, Statutom nije bila predviđena obaveza potpisivanja ugovora o suosnivačkom statusu i upisivanja suosnivača u akt o registraciji Zadužbine. U postupku usklađivanja rada Zadužbine sa novim Zakonom o zadužbinama i fondacijama iz 2011. godine takva obaveza je unesena u novi Statut (17.10.2011), a status osnivača Narodne biblioteke Srbije i status suosnivača lokalne samouprave u Valjevu još bolje je istaknut brojem njihovih predstavnika u Upravnom odboru: „U Upravni odbor imenuju se najmanje po jedan član iz Narodne biblioteke Srbije i lokalne samouprave Valjevo`. U slučaju Valjeva to je i izvedeno, jer u Upravnom odboru Zadužbine ono trenutno ima dva predstavnika. U praktičnom radu Zadužbine od osnivanja do danas pozicija Valjeva u svakom pogledu ostala je ista, jer su programi Zadužbine u velikoj mjeri usmjereni prema Valjevu i Brankovini. Sada bi taj status dodatno trebalo regulisati u skladu sa novim Zakonom i Statutom time što bi bio sklopljen ugovor o suosnivačkom pristupanju Valjeva Zadužbini i to prijaviti Agenciji za privredne registre.
Bilo je i drugih jednokratnih uplata na ime suosnivačkog uloga (Ministarstvo kulture 3.250 n.d, Elektroistok 500 n. d, itd), a kao svoj suosnivački ulog zakonski nasljednici, odnosno porodica pesnikinje, uplatili su preko Autorske agencije cjelokupan iznos autorskih prava na reprint izdanje prve zbirke D. Maksimović Pesže iz 1924. godine (1.068,75 n.d). Rodbina je od samog početka učestvovala u razgovorima o osnivanju Zadužbine i u svim sastavima Upravnog odbora imala po jednog svog predstavnika. Suosnivački status rodbine, pravnih nasljednika D. Maksimović, u punoj mjeri i na pravi način došao je do izražaja upravo u ovoj, dvadesetoj godini postojanja Zadužbine, kada je porodica zaostavštinu D. Maksimović ustupila Zadužbini s ciljem da se u okviru Zadužbine formira legat Desanke Maksimović, koji bi u stručnom smislu bio tretiran i čuvan u Narodnoj biblioteci Srbije kao i drugi legati koji se u njoj nalaze. Stvaranjem legata Desanke Maksimović pri Zadužbini porodica je nastojala da podrži rad Zadužbine u narednom periodu i osnaži nastojanja da se povodom 20-godišnjice smrti D. Maksimović i 20-godišnjice postojanja Zadužbine njen status u svakom, a posebno u materijalnom smilu, dugoročnije definiše i učvrsti. Objedinjavanjem funkcija Zadužbine i legata Desanke Maksimović na jednom mjestu stvoreni su uslovi za bolje i potpunije ostvarivanje ciljeva i Zadužbine i legata. Time su, istovremeno, stvoreni uslovi da i suosnivački status porodice D. Maksimović u odnosu na Zadužbinu dobije novi kvalitet i trajni karakter, realizovan ugovorom o pristupanju Zadužbini, zasnovan na poklonu zaostavštine, koji bi u skladu sa novim Zakonom o zadužbinama i fondacijama bio dostavljen Agenciji za privredne registre radi upisa u akt o registraciji Zadužbine.
Tako je u dvadesetoj godini svoga postojanja, Zadužbina uspjela da pitanje osnivača u suosnivača i suštinski i formalno-pravno riješi na najoptimalniji način: Narodna biblioteka Srbije kao osnivač, lokalna samouprava u Valjevu i porodica D. Maksimović, kao registrovani su osnivači, postali su tri pouzdana stuba na kojima se utemeljuje dalji rad Zadužbine.
U ovom periodu konačno je riješeno i pitanje pravnog statusa i naziva Zadužbine. Proces usklađivanja rada Zadužbine sa novim Zakonom o zadužbinama i fondacijama iz 2011. godine iskorišten je da se riješi i to pitanje. Na sjednici Upravnog odbora od 17. oktobra 2011. godine usvojen je novi Statut Zadužbine, usklađen sa Zakonom o zadužbinama i fondacijama, po kome je postojala mogućnost stvaranja zadužbina koje nije bilo po ranijem Zakonu. Istovremeno Statut je racionalizovan i prilagođen današnjim uslovima rada Zadužbine. U skladu sa Zakonom uvedena je funkcija upravitelja Zadužbine koja do sada nije postojala. Na sjednici Upravnog odbora od 25. januara 2012. godine za upravitelja je imenovan prof. dr Staniša Tutnjević, dotadašnji predsednik Upravnog odbora. Istovremeno, Upravni odbor Narodne biblioteke Srbije u februaru 2012. godine imenovao je novi Upravni odbor za čijeg predsjednika je izabarana Zorica Milinković iz Valjeva. Konačno, Rešenjem od 22. juna 2012. godine Zadužbina je upisana u Registar zadužbina i fondacija Agencije za privredne registre pod svojim pravim imenom: Zadužbina „Desanka Maksimović`.
Zadužbina je osnovana u teškom i neizvjesnom vremenu hiperinflacije, a dvadesetogodišnjicu postojanja dočekala je u ekonomskoj krizi širokih razmjera koja utiče i na njen rad. Ipak, njeni rezultati u ovom periodu u punoj mjeri opravdavaju njeno osnivanje i postojanje. Sretna je okolnost što je osnivač Zadužbine Narodna biblioteka Srbije koja joj omogućava osnovne pretpostavke za rad u pogledu smještaja i vođenja admnistrativno-finansijekih poslova. Istovremeno, Biblioteka kao osnivač djelimično učestvuje i u finansiranju programa Zadužbine. Izvjesnu, dosta skromnu, ali stalnu finansijsku pomoć Zadužbina je svake godine dobijala i od lokalne samouprave iz Valjeva. Veći dio sredstava obezbjeđivan je najčešće jednokratnim donacijama, koje su više dolazile do izražaja u prvim godinama rada, te učešćem na konkursima koje raspisuju pojedina ministarstva i vlasti grada Beograda. Najveći problem u finansiranju Zadužbine je neizvijesnost i nesigurnost zbog koje nije moguće stabilno planiranje i ostvarivanje njenih zadataka. Mada je bilo perioda većeg i manjeg razumijevanja, u cjelini gledano, položaj Zadužbine u Narodnoj biblioteci Srbije u dvadesetogodišnjem periodu njenog postojanja može se smatrati zadovoljavajućim. S obzirom na to da je u poslovima oko osnivanja Zadužbine presudnu ulogu imalo Ministarstvo kulture, koje je kao svoj suosnivački ulog uplatilo 3.250 n.d, a koje, istovremeno, finansira i Biblioteku, nastojanja da se obezbijedi sigurno i stabilno finansiranje Zadužbine išla su u pravcu da se sredstva za osnovni, minimnalni dio njene aktivnosti obezbjeđuju u okviru obezbjeđenja sredstava za Biblioteku putem Minstarstva kulture. Istovremeno, u okviru suosnivačke uloge i statusa Valjeva jedan, unaprijed poznat, dio programa trebalo bi da finansira lokalna samouprava iz Valjeva, pri čemu se, ni u slučaju Biblioteke, ni u slučaju Valjeva, ne radi o nekom velikom povećavanju sredstava u odnosu na dosadašnje stanje, nego o stalnom, sistemskom i unaprijed poznatom vidu obezbjeđivanja sredstava za pojedine aktivnosti Zadužbine. Odlukom Upravnog odbora Biblioteke od 27. februara 2012. godine, takav pristup finansiranju Zadužbine je podržan i on se u 2013. godini već i ostvaruje.
U radu Zadužbine korištene su različite forme rada, ali su se povremeno uočljivije izdvojili neki oblici njene djelatnosti koji se kontunuirano odvijaju svake godine.
Iako se u aktu o osnivanju Zadužbine ne pominje ustanovljavanje nagrade sa imenom Desanke Maksimović, taj oblik trajnog njegovanja uspomene na nju, predlagan je, kao što smo vidjeli, i prije osnivanja Zadužbine i podrazumijevao se kao jedan od njenih prioritetnih zadataka. Nagrada „Desanka MaksimoviI` ustanovljena je prvih dana nakon njenog osnivanja, a petnaestak dana poslije toga na sjednici Upravnog odbora usvojen je Statut Zadužbine u kome je nagrada dobila veoma zapaženo mjesto među ostalim aktivnostima predviđenim Statutom. Nekoliko mjeseci kasnije usvojena su i Pravila o dodeli Nagrade „Desanka Maksimović`, čija je primjena zvanično počela 30. septembra 1993. godine. Nagradu „Desanka Maksižović` do sada su dobili najistaknutiji srpski pjesnici: JBubomir Simović (1994), Stevan Raičković (1995), Miodrag Pavlović (1996), Tanasije Mladenović (1997), Matija Bećković (1998), Milovan Danojlić (1999), Branislav Petrović (2000), Borislav Radović (2001), Slobodan Rakitić (2002), Radmila Lazić (2003), Milosav Tešić (2004), Novica Tadić (2005), Alek Vukadinović (2006), Slobodan Zubanović (2007), Miroslav Maksimović (2008), Rajko Petrov Nogo (2009), Mirjana Stefanović (2010), Duško Novaković (2011) i Vladimir Kopicl (2012). Nagrada se svake godine dodjeljuje u Brankovini, u Desankinom zavičajnom ambijentu, gde se, uz učešće školske omladine i građana Valjeva, odvijaju i druge aktivnosti u kojima učestvuje Zadužbina.
Paralelno sa dodjelom Nagrade u saradnji sa Narodnom bibliotekom Srbije pokrenuta je i posebna edicija Nagrada „Desanka Maksimović` u kojoj se svake godine objavljuju zbirke dobitnika nagrade po sopstvenom izboru. Tom edicijom uspostavlja se čvrsta linija autopoetičke svijesti najznačajnijih i najuglednijih predstavnika srpske poezije.
Nagradu prati manifestacija Desankini majski razgovori, U okviru ove manifestacije svake godine se organizuje okrugli sto posvećen poeziji aktuelnog dobitnika Nagrade, a radovi sa okruglog stola potom se štampaju u posebnim zbornicima u kojima se artikuliše savremena kritička misao o tim pjesnicima. Osim toga povremeno se organizuju i naučne konferencije posvećene djelu D. Maksimović. Do sada je, u formi okruglih stolova ili naučnih skupova, djelo D. Maksimović osvijetljeno sa raznih aspekata. Radovi sa ovih skupova objavljeni su u posebnim zbornicima: Desanka MaksimoviN u svom književnož vremenu, Delo Desanke Maksimović u šokovima sriske i svešske književnosši, Receicija dela Desanke Maksimović, Proza Desanke Maksimović, Rodoljublje u ioeziji Desanke MaksimoviN, Sšvaralaššvo za decu Desanke Maksimović, HrišPansko i iagansko u ioeziji Desanke Maksimović, Zbirka Tražiž iomilovanje, Tradicionalno i moderno u ioeziji Desanke Maksižović, Isšorija kao insiiracija u delu Desanke Maksižović. Objavljeno je još nekoliko autorskih knjiga o djelu D. Maksimović. Zahvaljujući tome njeno djelo je svestranije i kvalitetnije istraženo nego djelo većine srpskih pjesnika XX vijeka. Posljednjih godina težište naučnog proučavanja djela D. Maksimović preneseno je na priređivanje kritičkog izdanja njenih djela o kojima će kasnije posebno biti govora.
Velikim dijelom svoga programa Zadužbina je bila okrenuta mladim naraštajima koji su s posebnim entuzijazmom prihvatali poruke i smisao poezije ove naše velike pjesnikinje. U Srbiji ima dvadesetak škola koje nose ime D. Maksimović s kojima je Zadužbina nastojala da održi vezu, kao i sa drugim školama u Srbiji, stalno nastojeći da podstiče stvaralaštvo mladih ljudi. U saradnji sa Matičnom bibliotekom „JBubomir Nenadović` iz Valjeva organizuje se pjesnička manifestacija Miholjsko leto i posjeta mladih slavista iz inostranstva Brankovini koji preko Međunarodnog slavističkog centra dolaze u Srbiju da uče srpski jezik i književnost i upoznaju se sa srpskom kulturom. Zadužbina, isto tako, podržava manifestaciju Poešski konkurs „Desanka Maksimović` Valjevske gimnazije na kojoj se proglašava najbolja zbirka poezije mladih književnih stvaralaca za tekuću godinu.
Zadužbina je, već je nagoviješteno, ostvarila zavidan obim izdavačke djelatnosti, tako da je do sada objavila sedamdesetak knjiga koje su se izravno ili posredno odnosile na D. Maksimović. Izdanja Zadužbine u najvećoj mjeri posredstvom razmjene preko Narodne bibliteke Srbije šalju se u biblioteke u svijetu i Srbiji. Bibliografija izdanja Zadužbine, daje se u posebnom odjeljku ove knjige.
Posljednjih godina, a posebno nakon izlaska kritičkog izdanja Celokuinih dela D. Maksimović, Zadužbina svoju djelatnost sve više orijentiše i usmjerava na aktivnost putem interneta. U saradnji sa Narodnom bibliotekom Srbije otkupljena su autorska prava za digitalno izdanje Celokuinih dela koja će biti postavljena na sajtu Biblioteke i Zadužbine. Istovremeno, u to izdanje će ući i dio zaostavštine D. Maksimović koja je popisana u desetom tomu, ali zbog karaktera i obimnosti te građe nije mogla biti objavljena u štampanom obliku. Nažalost, sajt Zadužbine još nije dovoljno razvijen i to je jedan od prioriteta kojima se u dvadesetoj godini postojanja Zadužbine mora posvetiti posebna pažnja.
Prof. dr Staniša Tutnjević
upravitelj Zadužbine „Desanka Maksimović`