pregleda

Moris Blanšo - Eseji


Cena:
1.290 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac Nije trgovac

sabahudinmracni (421)

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 716

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1960
ISBN: 505
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor: Moris Blanšo / Maurice Blanchot
Prevod: Velimir N. Dimić, Živojin Ristić
Izdavač: Nolit, Beograd
Godina: 1960
Obim: 337 str.

Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji, kao i u opisu.

Knjiga pod nazivom „Eseji“ (izbor) francuskog pisca i filozofa Morisa Blanšoa na našim prostorima prvi put je objavljena 1960. godine u izdanju izdavačke kuće Nolit (u poznatoj ediciji „Mala knjiga“). Izbor tekstova i pogovor za ovo kulturno važno izdanje uradio je Miodrag Pavlović, dok su prevod potpisali Velimir N. Dimić i Živojin Ristić.

Ova zbirka eseja predstavlja srž Blanšoove teorijske misli o nemogućnosti književnosti, smrti, jeziku i anonimnosti pisca.

Sadrži:
- Eseje Moguća smrt, Igiturovo iskustvo i Rilke i zahtevanje smrti
- Tekstove Spoljna strana, noć, Orfejev pogled i Nadahnuće, nedostatak nadahnuća
- Eseje Čitanje i Opštenje
- Radove Budućnost i pitanje umetnosti, Odlike umetničkog dela i Izvorna iskustva.
- Kritičke osvrte i analize – Čitajući Kafku, Malarmeov mit, Govor fikcije, Razmišljanja o nadrealizmu i Bodlerov neuspeh

Moris Blanšo (Maurice Blanchot, 1907–2003) bio je jedan od najzagonetnijih i najuticajnijih francuskih pisaca, filozofa i književnih kritičara 20. veka. Njegova misao duboko je oblikovala poststrukturalizam i autore poput Žaka Deride, Mišela Fukoa i Žana-Fransoa Liotara.

Blanšo je dosledno sprovodio radikalnu odluku da nestane iz javnog života. Decenijama je odbijao javne nastupe. Postojalo je samo nekoliko njegovih fotografija iz mladosti i jedna tajno snimljena fotografija iz starosti. Smatrao je da pisac kao ličnost mora da umre da bi delo moglo da govori. Izjavio je da njegov život u potpunosti čine knjige koje je napisao. Veći deo života proveo je u izolaciji na jugu Francuske (Eze) i u predgrađu Pariza, komunicirajući sa svetom isključivo kroz tekstove i pisma.

Njegov politički put bio je dramatičan i podeljen u dve potpuno različite faze. Tokom tridesetih godina pisao je političke članke za ekstremno desne i nacionalističke časopise, kritikujući tadašnji parlamentarni sistem. Tokom Drugog svetskog rata prekinuo je veze sa desnicom, aktivno učestvovao u Francuskom pokretu otpora i zamalo bio streljan od strane nacista (iskustvo koje je opisao u autobiografskoj svedočanstvenoj prozi Moja smrt). Postao je istaknuti levičarski intelektualac. Bio je jedan od glavnih autora `Manifesta 121` (1960) kojim se podržavala potpunost alžirskog otpora protiv francuskog kolonijalizma, a aktivno je podržao i studentske proteste u Parizu maja 1968. godine.

Blanšoova esejistika ne funkcioniše kao klasična književna kritika, već kao filozofska meditacija o samom činu pisanja. Pisanje za Blanšoa nije prenošenje poruka ili emocija, već ulazak u prostor izolacije, tišine i `praznine` gde jezik prestaje da bude sredstvo komunikacije i postaje čist bitak. Inspirisan Martinom Hajdegerom i Rajnerom Marijom Rilkeom, Blanšo često piše o smrti. Za njega je smrt istovremeno najličniji čin, ali i tačka u kojoj čovek gubi svoj subjektivitet i postaje potpuno anoniman. U kasnijim fazama (Korak (ne) na onu stranu, Pisanje katastrofe) napušta klasičnu formu eseja i piše u formi kratkih, nepovezanih fragmenata i aforizama, smatrajući da se totalna istina ne može obuhvatiti sistemom.

Njegov rad je neodvojiv od intelektualnih i ličnih prijateljstava. Blanšo je bio doživotni prijatelj Emanuela Levinasa, velikog filozofa jevrejskog porekla. Tokom okupacije, Blanšo je sakrio Levinasovu suprugu i ćerku od Gestapoa, spasivši im živote. Levinas mu je posvetio važne filozofske tekstove. Delio je sa Žoržom Batajem interesovanje za ateološki misticizam, granice erotizma, suverenost i preispitavanje ljudskog iskustva kroz književnost.

САДРЖАЈ
ДЕЛО И ОБЛАСТ СМРТИ
Могућа смрт 9
Игитурово искуство 40
Рилке и захтевање смрти 56
НАДАХНУЋЕ
Спољна страна, ноћ 115
Орфејев поглед 127
Надахнуће, недостатак надахнућа 135
ДЕЛО И ОПШТЕЊЕ
Читање 153
Општење 164
КЊИЖЕВНОСТ
И ИЗВОРНО ИСКУСТВО
Будућност и питање уметности 179
Одлике уметничког дела 194
Изворна искуства 213
УДЕО ОГЊА
Читајући Кафку 237
Малармеов мит 251
Говор фикције 270
Размишљања о надреализму 285
Бодлеров неуспех 302
Морис Бланшо 329

Nije baš sve tako mračno.

Predmet: 84833467
Autor: Moris Blanšo / Maurice Blanchot
Prevod: Velimir N. Dimić, Živojin Ristić
Izdavač: Nolit, Beograd
Godina: 1960
Obim: 337 str.

Sadržaj knjige je prikazan na fotografiji, kao i u opisu.

Knjiga pod nazivom „Eseji“ (izbor) francuskog pisca i filozofa Morisa Blanšoa na našim prostorima prvi put je objavljena 1960. godine u izdanju izdavačke kuće Nolit (u poznatoj ediciji „Mala knjiga“). Izbor tekstova i pogovor za ovo kulturno važno izdanje uradio je Miodrag Pavlović, dok su prevod potpisali Velimir N. Dimić i Živojin Ristić.

Ova zbirka eseja predstavlja srž Blanšoove teorijske misli o nemogućnosti književnosti, smrti, jeziku i anonimnosti pisca.

Sadrži:
- Eseje Moguća smrt, Igiturovo iskustvo i Rilke i zahtevanje smrti
- Tekstove Spoljna strana, noć, Orfejev pogled i Nadahnuće, nedostatak nadahnuća
- Eseje Čitanje i Opštenje
- Radove Budućnost i pitanje umetnosti, Odlike umetničkog dela i Izvorna iskustva.
- Kritičke osvrte i analize – Čitajući Kafku, Malarmeov mit, Govor fikcije, Razmišljanja o nadrealizmu i Bodlerov neuspeh

Moris Blanšo (Maurice Blanchot, 1907–2003) bio je jedan od najzagonetnijih i najuticajnijih francuskih pisaca, filozofa i književnih kritičara 20. veka. Njegova misao duboko je oblikovala poststrukturalizam i autore poput Žaka Deride, Mišela Fukoa i Žana-Fransoa Liotara.

Blanšo je dosledno sprovodio radikalnu odluku da nestane iz javnog života. Decenijama je odbijao javne nastupe. Postojalo je samo nekoliko njegovih fotografija iz mladosti i jedna tajno snimljena fotografija iz starosti. Smatrao je da pisac kao ličnost mora da umre da bi delo moglo da govori. Izjavio je da njegov život u potpunosti čine knjige koje je napisao. Veći deo života proveo je u izolaciji na jugu Francuske (Eze) i u predgrađu Pariza, komunicirajući sa svetom isključivo kroz tekstove i pisma.

Njegov politički put bio je dramatičan i podeljen u dve potpuno različite faze. Tokom tridesetih godina pisao je političke članke za ekstremno desne i nacionalističke časopise, kritikujući tadašnji parlamentarni sistem. Tokom Drugog svetskog rata prekinuo je veze sa desnicom, aktivno učestvovao u Francuskom pokretu otpora i zamalo bio streljan od strane nacista (iskustvo koje je opisao u autobiografskoj svedočanstvenoj prozi Moja smrt). Postao je istaknuti levičarski intelektualac. Bio je jedan od glavnih autora `Manifesta 121` (1960) kojim se podržavala potpunost alžirskog otpora protiv francuskog kolonijalizma, a aktivno je podržao i studentske proteste u Parizu maja 1968. godine.

Blanšoova esejistika ne funkcioniše kao klasična književna kritika, već kao filozofska meditacija o samom činu pisanja. Pisanje za Blanšoa nije prenošenje poruka ili emocija, već ulazak u prostor izolacije, tišine i `praznine` gde jezik prestaje da bude sredstvo komunikacije i postaje čist bitak. Inspirisan Martinom Hajdegerom i Rajnerom Marijom Rilkeom, Blanšo često piše o smrti. Za njega je smrt istovremeno najličniji čin, ali i tačka u kojoj čovek gubi svoj subjektivitet i postaje potpuno anoniman. U kasnijim fazama (Korak (ne) na onu stranu, Pisanje katastrofe) napušta klasičnu formu eseja i piše u formi kratkih, nepovezanih fragmenata i aforizama, smatrajući da se totalna istina ne može obuhvatiti sistemom.

Njegov rad je neodvojiv od intelektualnih i ličnih prijateljstava. Blanšo je bio doživotni prijatelj Emanuela Levinasa, velikog filozofa jevrejskog porekla. Tokom okupacije, Blanšo je sakrio Levinasovu suprugu i ćerku od Gestapoa, spasivši im živote. Levinas mu je posvetio važne filozofske tekstove. Delio je sa Žoržom Batajem interesovanje za ateološki misticizam, granice erotizma, suverenost i preispitavanje ljudskog iskustva kroz književnost.

САДРЖАЈ
ДЕЛО И ОБЛАСТ СМРТИ
Могућа смрт 9
Игитурово искуство 40
Рилке и захтевање смрти 56
НАДАХНУЋЕ
Спољна страна, ноћ 115
Орфејев поглед 127
Надахнуће, недостатак надахнућа 135
ДЕЛО И ОПШТЕЊЕ
Читање 153
Општење 164
КЊИЖЕВНОСТ
И ИЗВОРНО ИСКУСТВО
Будућност и питање уметности 179
Одлике уметничког дела 194
Изворна искуства 213
УДЕО ОГЊА
Читајући Кафку 237
Малармеов мит 251
Говор фикције 270
Размишљања о надреализму 285
Бодлеров неуспех 302
Морис Бланшо 329
84833467 Moris Blanšo - Eseji

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.