| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Kraljevo, Kraljevo |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1972
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti
Izdavač: Srpska književna zadruga, Beograd
Edicija Književna misao, knj. 5
Autor: Dimitrije Sergejevič Lihačov
Prevod i predgovor: Dimitrije Bogdanović
Povez: broširan
Broj strana: 454
Sadržaj priložen na slikama.
Spolja kao na slikama (oguljen ugao zadnje korice).
Pečatirana, nepodvlačena, lepo očuvana.
Dimitrija Lihačova najautentičnije predstavlja njegovo kapitalno delo Poetika stare ruske književnosti, knjiga koja je, po rečima njegovog imenjaka, našeg rano preminulog umnog medieviste Dimitrija Bogdanovića „označila definitivan kraj jedne pozitivističke škole u istoriji slovenskih književnosti, koja je svu literaturu srednjeg veka na ovom području posmatrala više kao izvor filološkog ili istorijskog znanja nego kao ostvarenje književne umetnosti…„Ali ta knjiga je nastavlja D. Bogdanović „označila i početak jedne nove epohe u sistematskim studijama srednjovekovne literature ruskog i drugih slovenskih naroda koji pripadaju istoj kulturnoistorijskoj sredini“. Jer on je otkrio i suptilno analizirao umetničku specifičnost ruske književnosti srednjega veka, njenu poetiku i pokrenuvši niz pitanja koja u tom domenu valja rešiti, osvetlio put za dalja istraživanja. Tome njegovom kapitalnom delu prethodila su dugogodišnja minuciozna proučavanja istorije slovenskih tekstova.
U predgovoru srpskom prevodu njegove Poetike Lihačov ističe potrebu komparativnog proučavanja književnih pitanja kao jedini put ka njihovom potpunom razumevanju. On izrikom kaže: „nijedna literatura na svetu ne živi izolovano makar koliko bila originalna, samostalna, nacionalno osobena. I stvar nije u tome što literature utiču jedna na drugu, što pozajmljuju jedna od druge siže, teme, motive, umetnička sredstva, što koriste zajedničke izvore, što katkad imaju zajedničko poreklo. Literature imaju još i tipološke sličnosti po svojoj konstrukciji, po kompoziciji u celosti...“
Između stare ruske i srpske književnosti postoji i „rodbinska sličnost“. Obe ove literature pripadaju istom tipu i obe ulaze u zajedničko vizantijsko-slovensko područje. One imaju ne samo slične nego i zajedničke spomenike: crkveno-bogoslužbene, hagiografske, prevodne i originalne. I obe ove literature se podvrgavaju istim estetičkim principima. Zajednička im je poetika. Zato je ova knjiga ujedno i knjiga o staroj srpskoj književnosti
(K-144)