ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 918
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Knjiga „Povijesna poetika romana” akademika Viktora Žmegača jedno je od najznačajnijih i najobuhvatnijih djela iz područja teorije i povijesti književnosti na ovim prostorima. Prvo izdanje objavio je Grafički zavod Hrvatske 1987. godine, nakon čega je knjiga doživjela proširena izdanja (uključujući ono u izdanju Matice hrvatske), kao i zapaženu njemačku verziju pod naslovom „Der europäische Roman. Geschichte seiner Poetik”.Temeljni koncept knjigeŽmegač u ovoj knjizi ne piše klasičnu povijest romana (kronološki niz autora i djela), već istražuje kako se mijenjala svijest o romanu kao žanru kroz stoljeća. Knjiga analizira teorijske rasprave, autorske poetike, predgovore i društvene okolnosti koje su pratile razvoj romana od antike do postmodernizma. Autor objašnjava zašto je roman, koji je nekada smatran „nižom” i trivijalnom vrstom, s vremenom postao vodeći i najkompleksniji književni žanr moderne građanske kulture.


Struktura knjige prati ključne epohe i estetske preokrete u razvoju romaneskne teorije i prakse:Počeci romana (Od Heliodora do baroka): Istražuje antičke korijene (npr. Heliodor), viteške romane i barokne strukture te ranu skepsu prema ovom žanru.Epoha moralizma i psihologije (Uspon uloge pripovjedača): Analizira 18. stoljeće, afirmaciju građanskog romana (Richardson, Fielding, Goethe) i transformaciju pripovjedačke perspektive.Romantizam i roman (Poetika nestvarnosti): Bavi se romantičarskim teorijama (poput Friedricha Schlegela) koje u romanu vide univerzalnu, progresivnu poeziju koja spaja nespojivo.Hegelova teorija romana: Razmatra čuvenu Hegelovu tezu o romanu kao „modernoj građanskoj epopeji”, analizirajući odnos između arhaičkog epa i modernog proznog svijeta.Koncepcija realizma (Antinomije zrcala): Proučava mimetičku teoriju 19. stoljeća – ideju o romanu kao ogledalu stvarnosti te estetske proturječnosti koje iz toga proizlaze.Naturalizam i „eksperiment”: Fokusira se na Émilea Zolu i njegovu koncepciju eksperimentalnog romana utemeljenog na znanosti i determinizmu.U krugu poetike „izama”: Prati modernističke tendencije s početka 20. stoljeća i radikalno napuštanje tradicionalne fabule.Temeljna dihotomija romana u dvadesetom stoljeću: Analizira rascjep između tradicionalnog (pripovjedačkog) i avangardnog (esejističkog, fragmentarnog) oblika romana.Kulturnopovijesna teorija Hermanna Brocha: Izdvaja Brocha kao ključnog teoretičara koji je smatrao da je zadaća modernog romana spoznaja cjelokupne ljudske egzistencije kroz sintezu poezije i znanosti.Značaj i stil pisanjaIako se bavi složenim teorijskim pitanjima i poetološkim tekstovima, knjiga je pisana izuzetno jasnim, tečnim i pristupačnim stilom. Žmegač uspješno izbjegava hermetičan i suhoparan znanstveni žargon, čineći djelo podjednako korisnim studentima i stručnjacima, kao i strastvenim ljubiteljima književnosti koji žele razumjeti dubinsku logiku žanra.Knjiga nudi jasan uvid u to kako je roman prešao put od osporavane razbibrige do „enciklopedije modernog doba”.