| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2003
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski
Polovna knjiga, izuzetno očuvana, kao nova. Poruka na unutrašnjoj strani prednje korice.
Izdavač: Narodna knjiga - Beograd,
2003. god.
Broširan povez, 21 cm.
140 str.
Mehanički patak, digitalna patka kolekcija je `eseja, tehno skaski i drugih zapisa iz pupka Novog Doba`, mahom izvorno objavljivanih koekude po periodici u poslednje dve decenije, i ovo autorovo podnaslovno definisanje vrste tekstualnosti među ovim koricama zgodna je relativizacija tvrdih, kanonskih spisateljskih žanrova, koji su ovim visprenim, duhovitim i jezički zaigranim esejiziranim beleškama ponajčešće tesni. Pišući o ovoj knjizi, Radivoj Šajtinac dobro uočava da Kopicl `kardinalnim obeležjima ovoga vremena prilazi s karakterističnim filingom demistifikacije u kom se preplet znanja i obaveštenosti, kreacije i ludizma, sistematičnosti i učitavanja oseća kao humor mudrosti, persiflaža duha, mikro aporija subjektivnog boravka u tekstovima, fenomenima, fragmentima, prividima, prevratima, apsurdima i fascinacijama`. Teme su, pak, Kopiclovih tekstova zapravo svi oni opsesivni toposi njegovog pevanja & mišljenja: od `podivljale` tehnologije i nastupajuće kibernetizacije ljudskog tela, upotrebe i smisla citata i citatnosti kao mantre vaskolike kultur(al)ne postmoderne (`Možda se upravo zato slažem ne samo sa umalo opštim stavom da se sve manje čita a sve više citira već i sa onim što se i ne-rečeno podrazumeva: da se sve više čita samo da bi se još ponešto moglo citirati`), preko neumitne prevlasti informatičke civilizacije iliti sajber-paradigme ne samo u Svetu nego i u Delu - u književnosti, teatru, filmu etc., pa do zapisa o (ne)mogućoj interakciji književnosti i rokenrola ili pak rokenrola i televizije. Tu su i rastresiti eseji inspirisani pesništvom Kopiclovih `saboraca` Slobodana Tišme i Vojislava Despotova. Svakako poseban štih ovoj knjizi daju razbacani (para)putopisni i autopoetički zapisi, koje autor naziva geopoetičkim tricama. Trice možda, ama kučina nema: pobiše se oko njih razni Bardovi tamo po Akademijama.