Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Sir Mario Praz KBE (talijanski: [ˈmaːrjo prats]; 6. rujna 1896. u Rimu – 23. ožujka 1982. u Rimu) bio je talijanski kritičar umjetnosti i književnosti te znanstvenik engleske književnosti. Njegova najpoznatija knjiga, Romantična agonija (1933.), bila je sveobuhvatan pregled dekadentnih, erotskih i morbidnih tema koje su karakterizirale europske autore s kraja 18. i 19. stoljeća (vidi Femme fatale za referencu na jedno od njegovih poglavlja). Knjiga je napisana i objavljena prvi put na talijanskom kao La carne, la morte e il diavolo nella letteratura romantica 1930.;[1] a najnovije izdanje objavljeno je u Firenci od strane Sansonija 1996. godine.
Biografija
Praz je bio sin Luciana Praza (umro 1900.), bankarskog službenika, i njegove supruge, bivše Giulije Testa di Marsciano (umrla 1931.), kćeri grofa Alcibiadea Testa di Marsciana. Njegov očuh bio je Carlo Targioni (umro 1954.), liječnik, za kojeg se njegova majka udala 1912. godine.
Studirao je na Sveučilištu u Bologni (1914.–1915.), diplomirao pravo na Sveučilištu u Rimu (1918.) i doktorirao književnost na Sveučilištu u Firenci (1920.).
Praz se oženio 17. ožujka 1934. (rastavljeni 1942., razvedeni 1947.) Vivyan Leonorom Eyles (1909. – 1984.), predavačicom engleske književnosti na Sveučilištu u Liverpoolu, koju je Praz upoznao tijekom svog boravka tamo kao posebna predavačica talijanskih studija. Bila je kći engleske romanopiskinje i feminističke spisateljice Margaret Leonore Eyles (1889. – 1960.), koja joj je 1941. napisala autobiografsko djelo pod naslovom Za moju neprijateljsku kćer. Ponovno se udala 1948., kao njezin drugi suprug, povjesničar umjetnosti Wolfgang Fritz Volbach. Praz i Eyles imali su jedno dijete, kćer Luciju Praz (rođenu 1938.).
Prazova jedina druga poznata romantična veza bila je prema anglo-talijanskoj ženi po imenu Perla Cacciguerra, koju je upoznao 1953. i nazvao `Diamante` u knjizi Kuća života.
Prazova rezidencija u Palazzo Primoli u Rimu pretvorena je u Museo Mario Praz. U romanu Orhana Pamuka Muzej nevinosti spominje se kao `najveličanstveniji muzej pisca koji sam vidio`.[2]
Život i spisi
Praz je bio cijenjeni talijanski likovni kritičar i znanstvenik engleskog jezika. Predavao je talijanske studije na Sveučilištu Victoria u Manchesteru između 1932. i 1934. godine. Zatim je od 1934. godine, sve do umirovljenja 1966. godine, predavao englesku književnost na Sveučilištu u Rimu. Godine 1962. kraljica Elizabeta II. proglasila ga je vitezom i postao je vitez zapovjednik Reda Britanskog Carstva. Iako je Praz možda najpoznatiji po svojim spisima na području engleske književnosti, dao je snažan doprinos konceptima, spisima i percepciji dizajna interijera i uređenja interijera. Koncepti koji su predstavljeni u njegovoj Romantičnoj agoniji oblikovani su u njegovu dizajnersku i umjetničku kritiku. Ovaj stil pisanja uspješno je primijenjen u Prazovoj dvjema najznačajnijim knjigama o dizajnu, Kuća života i Ilustrirana povijest u uređenju interijera. Ova djela ističu njegove teorije o unutrašnjosti prostora i otkrivaju njegove koncepte o tome kako osoba nastanjuje interijer i kako ga oblikuje da bi ga prisvojila. Njegovo revolucionarno djelo Studije o imaginaciji sedamnaestog stoljeća, prvi put objavljeno 1939. i od tada mnogo puta ponovno izdano, jedan je od prvih pokušaja izrade sustavnog kataloga i analize alegorijskih žanrova ranog modernizma, amblema i osobnog simbola.[3]
Dizajnerski radovi
Praz je imao dubok utjecaj ne samo na spise o uređenju i uređenju interijera, već i na povijest i razvoj dizajna. Djelo Ilustrirana povijest uređenja interijera od Pompeja do secesije omogućilo je stvaranje fotografskog albuma, `Prazovo ponovno otkriće ove male, ali fascinantne umjetnosti... bilo je otkriće, a povijesnu, ne manje estetsku važnost teme sada prepoznaje skupina informiranih kolekcionara`.[4] Njegov rad `pruža izbor vizualnih prikaza domaćinstva od antičke Grčke do secesije, te komentar na njih.`[5] Slike prikazuju uređenje interijera i dizajn grčkih, rimskih, srednjovjekovnih, renesansnih i viktorijanskih domova u Europi između 1770. i 1860. Skice, slike i akvareli bilježe prostorne kvalitete i značajke interijera i uređenja cjelokupnog prostora. Slike bilježe točnost oblika sobe, od tepiha do namještaja, slika, tkanina, boje zidova, vješanja zavjesa i rasporeda svjetla. Prazov rad dokumentirao je sve te karakteristike interijera koje bi oblikovale prostor za stanovnike u osamnaestom i devetnaestom stoljeću. Ovaj rad imao je snažan doprinos ne samo istraživanju interijera prostora, već i pružanju nove osnove za bilježenje povijesti interijera.
Nadalje, Praz je imao utjecajan utjecaj na način na koji se dizajn interijera proučava i dokumentira od sredine dvadesetog stoljeća.