Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

odlično stanje

retko

Teorija citatnosti je knjiga hrvatske književne teoretičarke Dubravke Oraić-Tolić.[1] Izašla je 1990. godine u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske. Knjiga sadrži poglavlja Citatnost - eksplicitna intertekstualnost, Ilustrativni i iluminativni tip citatnosti, Velika citatna polemika, Veliki citatni dijalog, Ujevićev citatni Oproštaj s Marulićem, Kolaž kao citatni žanr, Citatna polifonija Osipa Mandelštama. Knjiga ima 230 stranica. Pojam citatnosti nastao je u Zagrebačkoj književnoznanstvenoj školi, odnosno pojam je uvela Oraić-Tolić u znanost o književnosti.[2]
Kad je 2016. godine dobila Nagradu Josip i Ivan Kozarac za životno djelo, predsjednik Organizacijskog odbora Goran Rem rekao da je Oraić-Tolić ovu nagradu morala dobiti već nekoliko puta prije, među ostalim i kad je objavila Teoriju citatnosti.[3]


Dubravka Oraić Tolić književna je teoretičarka, sveučilišna profesorica, pjesnikinja, esejistica i prevoditeljica. Rođena je 1943. u Slavonskom Brodu. Filozofiju i ruski jezik s književnošću studirala je u Zagrebu (1962–1966) i Beču (1967–1969). Magistrirala je tezom o pejzažu u djelu A. G. Matoša, a doktorirala tezom o citatnosti u književnosti i kulturi. Od 1971. do 1998. radi u Zavodu za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Od 1998. redovita je profesorica teorije književnosti, najprije na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti, a zatim na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Predavala je kao gostujuća profesorica na sveučilištima u Münchenu (1992) i Göttingenu (2007), i sudjelovala na brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu (Amsterdam, Bad Urach, Berlin, Bremen, Budimpešta, Heidelberg, Jena, Moskva, Pečuh, Sankt Peterburg, Rovereto, Tallinn, Veszprém).
Uređivala je s I. Frangešom biblioteke „Kritički portreti hrvatskih slavista“ i „Enciklopedija hrvatske književnosti“, a s K. Nemecom i V. Žmegačem biblioteku „L“ Zavoda za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Uredila je niz zbornika s Ernõom Kulcsárom Szabóm sa sveučilišta iz Budimpešte, surađivala na projektu Aleksandra Flakera „Pojmovnik ruske avangarde“ i „Zagrebački pojmovnik kulture 20. stoljeća“ te objavila stotinjak znanstvenih radova u domaćim i stranim časopisima. Pokrenula je projekt i uredila dokumentarnu monografiju na hrvatskome i engleskome jeziku „Hrvatsko ratno pismo 1991/92//Croatian War Writing 1991/92“. Osim znanstvenim radom bavi se pisanjem poezije i eseja te prevođenjem s ruskoga jezika (Petrograd Andreja Beloga, trilogija Valentina Kataeva Trava zaborava, poeme Velimira Hlebnikova Gul-mulina truba, Zangezi). Članica je uredništva časopisa Matice hrvatske Hrvatska revija.
Za svoj rad nagrađena je s više nagrada: Vjesnikova nagrada za knjigu Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture 2006, Povelja Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za 2012. godinu, nagrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti 2012. za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj u području književnosti za knjigu „Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente“, Državna nagrada za znanost za životno djelo 2012. te nagrada „Josip i Ivan Kozarac“ za životno djelo 2016. Profesorica je emerita i redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Odabrana djela (na hrvatskom jeziku): „Oči bez domovine“ (1969.), „Pejzaž u djelu A. G. Matoša“ (1980), „Urlik Amerike“ (1981), „Teorija citatnosti“ (1990.), „Palindromska apokalipsa“ (1993), „Književnost i sudbina“ (1995), „Paradigme 20. stoljeća“ (1996), „Dvadeseto stoljeće u retrovizoru“ (2000), „Muška moderna i ženska postmoderna: Rođenje virtualne kulture“ (2005), „Akademsko pismo: Strategije i tehnike klasične retorike za suvremene studentice i studente“ (2011), „Čitanja Matoša“ (2013), „Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji“ (2016).

avangarda postmoderna citiranje citati intertekst hipertekst