Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | AKS BEX City Express Pošta CC paket (Pošta) DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski
kao na slikama
pečat
Muhsin Rizvić - Behar
Književnoistorijska monografija
izdanje Svjetlost
Behar je bio prvi porodični muslimanski list,[1] pokrenut 1900. godine u Bosni i Hercegovini. Izlazio je sa podnaslovom list za pouku i zabavu. Osnivači Behara bili su Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić. Štampanje lista je finansirao Ademaga Mešić, trgovac iz Tešnja, zbog čega je smatran vlasnikom lista.[2] Behar je svojom pojavom otvorio period književnih časopisa u kojima se pojavio čitav niz novih književnih imena. U martu iste godine Zemaljska vlada, institucija austrougarske okupacione vlasti u Bosni i Hercegovini (1878 – 1918), izdala je dozvolu za pokretanje lista, sa napomenom „da novine isključuju politiku“. Inicijatori Behara zasnivali su svoje ideje na postojećoj administrativno-političkoj situaciji, tražeći u samom muslimanskom elementu uzroke njegove duhovne, moralne, društvene i istorijske zaostalosti.[3]
Behar
naslovne strane broja 11/VIII, koji je izašao 1. oktobra 1907. godine (Fond periodike Biblioteke grada Beograda)
Tip
novine
Format
30 cm
Vlasnik
Ademaga Mešić
Glavni urednik
Safvet-beg Bašagić
Osnivanje
1900.
Ukidanje
1911.
Od 1927. do 1945. godine izlazi list pod imenom Novi Behar
Od 1993. godine izlazi časopis pod istim imenom Behar
Jezik
Bošnjački
Zemlja
Bosna i Hercegovina (pod vlašću Austrougarske)
Veb-sajt
Behar : list za pouku i zabavu
Beharovi inicijatori su izneli razloge i ciljeve rada, a u centru pažnje je zauzeo stav o afirmaciji bosanskog jezika. Ono što Behar čini posebno značajnim jeste islamski duh sa svim obeležjima bosansko-muslimanskog mentaliteta i duhovnog nasleđa, običaja i tradicije.[3]
List Behar je stekao veliku popularnost među muslimanskim čitaocima, pa su se čak, prema rečima Osmana Nuri Hadžića, „i mlađe, i starije žene i djevojke, pregnule da što da što prije nauče latinicu da mogu čitati Behar“.[4]
Poslednji broj Behara izašao je krajem 1911. godine.[5]
Istorija
uredi
Prvi broj časopisa izašao je 1 maja 1900. godine godine i svojim sadržajem u potpunosti zadovoljio želje čitalaca i očekivanja onih muslimanskih intelektualaca koji će se okupiti oko ovog lista. Hrvatski pesnik Silvije Kranjčević pozitivno je ocenio Beharov izgled i poručio uredništvu „da nam suradnici pokazuju svoje srce, svoj duh“.[3]
Od 1906. godine Behar objavljuje priloge i na turskom jeziku. Od 1908. ima oznaku da je hrvatski list, dok u poslednjoj godini izlaženja postaje isključivo islamski književni i kulturni list. Poslednji broj izašao je u decembru 1911. godine, kao 2. broj u toj godini.[5]
Novi Behar
uredi
Od 1927. do 1945. godine izlazi list pod imenom Novi Behar. Do 1931. izdaje ga Islamska dionička štamparija, zatim Konzorcijum „Novi behar”, a od 1944. Glavni odbor Hrvatskog muslimanskog društva Narodna uzdanica.[6] Časopis je objavio mnoge bošnjačke balade, kao i građu iz oblasti usmene književnosti.[7] Od 1933. do 1941. u Novom Beharu izlazi i dodatak Dječji Novi behar.[8]
Od 1993. godine časopis pod istim imenom Behar izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod.[9]
Urednici
uredi
Prvi odgovorni urednik Behara od broja 1 iz 1900. godine bio je Safvet-beg Bašagić, bosanskohercegovački pesnik, orijentalista, istoričar i leksikograf.
Od broja 1 iz 1901. odgovorni urednik bio je Edhem Mulabdić, bošnjački književnik, učitelj i autor prvog savremenog bošnjačkog romana.[10]
Od broja 1 iz 1906. odgovorni urednik bio je Hadži Mehmed Džemaluddin Čaušević, bošnjački teolog, mislilac, prosvetitelj, reformator, novinar, prevodilac, izdavač, filolog i četvrti po redu reis-ul-ulema u Kraljevini Jugoslaviji.[11]
Od broja 1 iz 1907. odgovorni urednik bio je Šemsibeg Salihbegović
Od broja 1 iz 1908. urednik je bio Ljudevit Dvorniković, a odgovorni urednik Šemsi-beg Salihbegović
Od broja 1 iz 1910. odgovorni urednik bio je Hamid Šahinović Ekrem[5]
U vreme kada je odgovorni urednik Behara bio Šemsi-beg Salihbegović (1908-1910) stvarni urednik bio je Musa Ćazim Ćatić, koji je u Beharu objavio niz originalnih i prevedenih priloga, pesama, članaka, eseja i anegdota.[12]
Saradnici
uredi
U listu su sarađivali mnogi bosanskohercegovački pisci: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Hamid Šahinović, Muhamed Hivzi Muftić, Osman Nuri Hadžić i drugi. Kao prevodioci turske književnosti ističu se Safvet-beg Bašagić i Musa Ćazim Ćatić, a sa turskog su dosta prevodili i Fehim Spaho, Šemsudim Sarajlić i Muhamed Dizdar. Posebno treba istaći prevod Hiljadu i jedne noći, koji je objavljivan u nastavcima, od drugog do petog broja 9. godišta u prevodu Osmana Nuri Hadžića i Fehima Spahe.[4]