Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1955
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski
Potpis bivšeg vlasnika na najavnom listu, inače u urednom i čistom stanju.
Autor - osoba De Sanctis, Francesco, 1817-1883 = De Sanktis, Frančesko, 1817-1883
Naslov Povijest talijanske književnosti / Francesco de Sanctis ; preveo Ivo Frangeš
Vrsta građe naučna monog.
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik hrvatski
Godina 1955
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Matica hrvatska, 1955
Fizički opis 747 str. ; 22 cm
Drugi autori - osoba Frangeš, Ivo, 1920-2003 (prevodilac)
Frangeš, Ivo, 1920-2003 (prevodilac)
Zbirka Biblioteka opće kulture
Napomene Prevod dela: Storia della letteratura italiana
Beleška o delu na presavitku omota
Registar.
Predmetne odrednice Italijanska književnost -- Istorija
FRANCESCO DE SANCTIS, POVIJEST TALIJANSKE KNJIŽEVNOSTI
Kakva je zamisao ove povijesti? Metodu znamo, a motiv je doživljen ovako: Nakon prvih, nesigurnih početaka, otvara se talijanska književnost velikim djelom Danteovim, u kojemu se posve konkretizira i oblikuje vjerski misticizam i politička orijentacija tadašnje Italije. Kasnije Danteov pjesnički svijet slabi sve više, pretvarajući se u Petrarkinu nježnu liriku, a zalazi posve s Boccacciom, koji otvara novi ideal ovozemaljskog života. To su osnovni problemi još mlade talijanske književnosti, problemi, koji se u toku 15. i 16. stoljeća neprestano razvijaju, izoštravajući umjetnički ukus i estetski smisao, uništavajući vjerski i moralni osjećaj. Italija u međuvremenu nije više središte evropske, a još manje svjetske povijesti, kao što je to bilo u doba Danteovo. Zastarjeli i anahronični problemi njene vlastite povijesti more je do u 17. i 18. stoljeće. Međutim, u toku 18. stoljeća kao da se ponovo rađa Danteov unutrašnji svijet, dolazi do procvata nauke i moralne svijesti; s Goldonijem, Parinijem, Alfierijem i Foscolom rađa se nova književnost. Taj isti nacionalni i humani ideal, smiren religioznim uvjerenjem, leži i u temeljima Manzonijeva remek-djela, taj isti ideal ogleda se i u razornim, naoko samo rezigniranim, ali i duboko ljudskim stihovima Leopardijevim. To je ujedno onaj isti duh koji okuplja sve Talijane 19. stoljeća oko ideala političke slobode i narodnog jedinstva. Ovo je djelo odista povijest: estetski ideali prožimlju se u njemu s povijesnim i političkim, pa je ovo ujedno i najpotpunija vizija duhovnog života Italije kroz stoljeća, djelo koje ne stari; pa ako se i javlja u našem prijevodu nekih 85 godina poslije prvog izdanja, znači još uvijek neocjenjiv dobitak.
Francesco de Sanctis (italijanski: Francesco de Sanctis; 28. marta 1817, Morra de Sanctis, Kampanija, Italija – 29. decembra 1883, Napulj) - italijanski književni kritičar, filozof, jedan od najistaknutijih teoretičara i specijalista italijanskog jezika i književnosti 19. veka .
De Sanctis je rođen u porodici siromašnog vlasnika zemljišta. Započeo je da studira pravo u Napulju, ali je potom odustao da se posveti književnosti i filozofiji. Studirao je retoriku u prestižnoj privatnoj školi Marchese Basilio Puoti.
Osnovao je, a do 1848. godine, privatnu školu za proučavanje italijanske gramatike, retorike, estetike i filozofije.
De Sanctis je stekao reputaciju autoritativnog kritičara dela Homera, Virgila, Dantea, Ludovico Ariostoa i Shakespearea.
Tokom revolucionarnih događaja 1848. godine, italijanska vlada ga je imenovala za generalnog sekretara (ministra) Odeljenja za javno obrazovanje. Posle suzbijanja revolucije i početka reakcije u Italiji, pobegao je u Kosenzu, ali je uhapšen 1850. i proveo tri godine u zatvoru u Napulju.
Dok se nalazio u zatvoru, usredsredio se na proučavanje nemačkog jezika, istoriju srednjovekovne nemačke poezije, i počeo je prevoditi stihove F. Schillera i Goethea, kao i filozofska dela Rosencrantza i Hegela.
Oslobođen pod uslovom odlaska u SAD, pobegao je na Maltu, a zatim otišao u Torino, gde je predavao o Danteovom delu, posebno, „Božanskoj komediji“.
Ugled poznatog stručnjaka za srednjovekovnu italijansku književnost doprineo je njegovom imenovanju 1856. godine profesorom estetike i italijanske književnosti na Švajcarskoj višoj školi u Cirihu.
De Sanctis se 1860. vratio u Napulj i imenovan je ministrom prosvete, kasnije je tu funkciju zauzeo u Kraljevini Italiji 1861, 1878 i 1879. Osnovao je časopis l`Italia.
1871. postao je profesor komparativne literature na Napuljskom univerzitetu.
De Sanctis je odgajao brojne studente, među kojima je najpoznatiji Benedetto Croce.
Jedno od najpoznatijih dela Francesca de Sanctisa – objavljeno u dva sveska 1870–1871. Istorija italijanske književnosti, prva zaista sveobuhvatna i dubinska studija italijanske književnosti.
Radovi filozofa De Sanctisa imali su određeni uticaj na estetsku misao druge polovine 19. veka. Pored toga, njegov uticaj kao kritičara u italijanskoj literaturi i dan-danas ostaje jak.
MG142 (NS)