pregleda

TRAJANJE KNJIŽEVNE AVANGARDE / Dadaizam Letrizam


Cena:
2.190 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (6356)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10474

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

kao na slikama
retko u ponudi


Časopis Savremnik

Pojam avangarde (fr. avant = „ispred“, garde = „čuvati“) označava najčešće malu grupu intelektualaca i umetnika koji se kreću kroz nove kulturne i političke terene, predvodeći društvene slojeve. Pojmom se najčešće označava umetnost koja je ispred svoje epohe, inovativna, eksperimentalna, heterodoksna. U mnogim slučajevima pojam avangarda korespondira sa pojmom elita. Ruska umetnost s početka 20. veka koja je išla ispred revolucije naziva se ruskom avangardnom umetnošću.

Opis i poreklo termina[uredi | uredi izvor]
Ovaj termin potiče iz francuskog vojničkog jezika, a odnosio se na trupe koje su išle ispred vojske kao prethodnica, dok se danas najviše koristi u umetnosti. O samom početku upotrebe termina avangarda postoje velike dileme koje nisu rešene do danas. Po jednima, to ime se počelo upotrebljavati za slikare koji su organizovali Salon odbačenih 17. maja 1863. u Parizu kao protivizložbu službenom Pariskom salonu (izložba akademskog slikarstva). Po drugima, to je prva upotrebila Olinda Rodrigez (socijalist - utopist) u svom eseju Umetnik, naučnik, industrijalac (L`artiste, le savant et l`industriel, 1825). U svom eseju Rodrigez poziva umetnike da budu avangardna naroda, jer je snaga umetnosti najbrži način za društvene, političke i ekonomske reforme.[1] Tokom vremena, pojam avangarda vezao se više na larpurlartističke umetničke pokrete, koji su se fokusirali na estetičke probleme, pomičući granice umetničkog iskustva, a ne na društvene reforme.

Teoretičari avangarde[uredi | uredi izvor]

Fontana (skulptura) Marsela Dišana iz 1917. godine, fotografija Alfreda Štiglica
Nekoliko autora pokušalo je objasniti pojam avangarde sa vrlo ograničenim uspehom. Jednu od najkorisnijih i najcenjenijih analiza avangarde kao kulturnog fenomena dao je italijanski esejist Renato Pođoli 1962. godine u svojoj knjizi „Teorija avangardne umetnosti“ (Teoria dell`arte d`avanguardia).

Istražujući istorijske, društvene, psihološke i filozofske aspekte avangarde, Pođoli je tražio iza pojedinih pojava u umetnosti, poeziji i muzici i istakao da avangardisti dele neke zajedničke ideale i vrednosti koje se manifestuju u nekonformističkom životu koji oni prihvataju i po čemu bi oni bili samo potkategorija boemštine.[2]

Drugi autori pokušali su pojasniti i proširiti Pođolijevu teoriju, poput nemačkog književnog kritičara Pitera Burgera u delu „Teorija avangarde“ (1974).[3]

Avangarda i društvena matica[uredi | uredi izvor]
Koncept avangarde odnosi se isključivo na marginalne umetnike, pisce, kompozitore i mislioce čija dela nisu samo protivrečna komercijalnim vrednostima društvene matice, nego se često nalaze na prevratničkom, društvenom i političkom rubu društva. Mnogi pisci, kritičari i teoretičari iznosili su tvrdnje o avangardi za njenih prelomnih godina kod formiranja modernizma. Najupečatljiviji iskaz o avangardi dao je njujorški kritičar umetnosti Klement Grinberg u svom eseju „Avangarda i kič“ koji je izdao u žurnalu Partisan Review 1939. godine.[4]

Kao što i sam naslov eseja sugeriše, Grinberg jasno pokazuje da avangardna kultura nije samo protivrečna visokoj ili kulturi matice društva, već je kontradiktorna umetnički stvorenoj masovnoj kulturi koja je nastala kao posledica industrijalizacije. Svaki proizvod masovne kulture (medija) je direktni produkt kapitalizma, mediji su njegove bitne industrije, a oni su pokretani fiksacijom ideje profita, poput drugih delova ekonomije, za kojeg rade, a ne idealima prave umetnosti. Zbog toga su za Grinberga takve forme i dela - kič, folirantska, lažna i mehanička kultura, koja često pretenduje biti veća nego što jeste, upotrebljavajući forme i strukturu ukradenu iz avangardne kulture. Na primer, tokom 1930-ih industrija oglašavanja brzo je usvojila vizuelne efekte i manire nadrealista, ali to nije značilo da su za oglašavanje fotografi zaista postali nadrealisti. Tako se pojavio stil bez svoje supstance. U tom smislu Grinberg je naglašavao bolnu razliku između prave avangardne kreativnosti i tržišno orijentisanih pomodnih promena i veštačkih stilističkih inovacija koje se često koriste za povlašćen status tako proizvedenih novih oblika potrošačke kulture.

Najoštriju kritiku avangarde nasuprot kulturi matice društva dao je njujorški kritičar Harold Rozenberg, kasnih 1960-ih, u knjizi „The Definition of Art: Action Art to Pop to Earthworks“ (Njujork: Horizon Pres, 1972) Nastojeći da zadrži balans između istraživanja Renata Pođolija i tvrdnji Klementa Grinberga, Rozenberg je sugerisao da je od sredine 1960-ih nadalje progresivna kultura prestala biti samo oglašivačka i reklamerska. Od tog vremena ona je začinjena duhom avangarde, sa jedne strane, i željom za promenom masovne kulture, na drugoj strani. Ove dve sile deluju interaktivno jedna na drugu pod različitim uglovima. Tako je kultura profesija čiji je jedan od aspekata glumiti kako je to već zastarelo.

Avangarda i marksizam[uredi | uredi izvor]
Avangarda u marksističkoj teoriji ima značajno mesto. Po marksističkom - političkom shvatanju, avangarda (komunistička partija) je onaj deo radničke klase koji ima najveću svest o potrebi izgradnje novog socijalističkog društva kao prelazne međufaze do potpunog besklasnog komunističkog društva. To znači da avangarda ne bi smela imati nikakvih sopstvenih interesa. Teoretski, to znači da se avangarda mora othrvati dogmatizmu, jer jedini kriterijum uspešnosti njenog rada je društvena praksa.

U jugoslovenskom samoupravnom sistemu je uloga avangarde bila upravljanje državom i celokupnom privredom, tako da se radnička klasa sama konstituisala kao država, to jest kao društvo neposrednih proizvođača. Na taj način je avangarda bila teorijski idejno-politička delegacija radničke klase, a ne njeno predstavništvo (reprezentacija).

Karakteristike avangarde[uredi | uredi izvor]
Početkom Prvog svetskog rata javljaju se i nove teme kod umetnika koje izazivaju osećanja straha, izgubljenosti, razočaranosti i to se jako dobro ogleda u delima avangarde. Karakteristično je negiranje tradicije, težnja za eksperimentom, ispituju se novi principi pisanja, zamišljaju se nove tehnike, depersonalizacija (književnici ne pišu o sebi), defabularizacija ili destrukcija romana (nema klasične fabule, a ni romana), odbacuju se sva pravila spajanjem različitih vrsta u jednu. Cilj avangardnih književnika bio je izazivanje šoka, tačnije šokiranje publike.

Avangardni umetnički pokreti[uredi | uredi izvor]
Apstraktni ekspresionizam
Secesija
Umetnost akcije
Konceptualna umetnost
Fluksus
Konstruktivizam
Kubizam
Sajberpank
Dadaizam
De Stijl
Ekspresionizam
Fovizam
Futurizam
Impresionizam
Minimalizam
Neoizam
Pop-art
Post-rok
Postminimalizam
Primitivizam
Progresivni rok
Socijalni realizam
Suprematizam
Nadrealizam
Simbolizam
Zenitizam

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine (do 2 kg), može biti od 170-264 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 340-450 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 78309013
kao na slikama
retko u ponudi


Časopis Savremnik

Pojam avangarde (fr. avant = „ispred“, garde = „čuvati“) označava najčešće malu grupu intelektualaca i umetnika koji se kreću kroz nove kulturne i političke terene, predvodeći društvene slojeve. Pojmom se najčešće označava umetnost koja je ispred svoje epohe, inovativna, eksperimentalna, heterodoksna. U mnogim slučajevima pojam avangarda korespondira sa pojmom elita. Ruska umetnost s početka 20. veka koja je išla ispred revolucije naziva se ruskom avangardnom umetnošću.

Opis i poreklo termina[uredi | uredi izvor]
Ovaj termin potiče iz francuskog vojničkog jezika, a odnosio se na trupe koje su išle ispred vojske kao prethodnica, dok se danas najviše koristi u umetnosti. O samom početku upotrebe termina avangarda postoje velike dileme koje nisu rešene do danas. Po jednima, to ime se počelo upotrebljavati za slikare koji su organizovali Salon odbačenih 17. maja 1863. u Parizu kao protivizložbu službenom Pariskom salonu (izložba akademskog slikarstva). Po drugima, to je prva upotrebila Olinda Rodrigez (socijalist - utopist) u svom eseju Umetnik, naučnik, industrijalac (L`artiste, le savant et l`industriel, 1825). U svom eseju Rodrigez poziva umetnike da budu avangardna naroda, jer je snaga umetnosti najbrži način za društvene, političke i ekonomske reforme.[1] Tokom vremena, pojam avangarda vezao se više na larpurlartističke umetničke pokrete, koji su se fokusirali na estetičke probleme, pomičući granice umetničkog iskustva, a ne na društvene reforme.

Teoretičari avangarde[uredi | uredi izvor]

Fontana (skulptura) Marsela Dišana iz 1917. godine, fotografija Alfreda Štiglica
Nekoliko autora pokušalo je objasniti pojam avangarde sa vrlo ograničenim uspehom. Jednu od najkorisnijih i najcenjenijih analiza avangarde kao kulturnog fenomena dao je italijanski esejist Renato Pođoli 1962. godine u svojoj knjizi „Teorija avangardne umetnosti“ (Teoria dell`arte d`avanguardia).

Istražujući istorijske, društvene, psihološke i filozofske aspekte avangarde, Pođoli je tražio iza pojedinih pojava u umetnosti, poeziji i muzici i istakao da avangardisti dele neke zajedničke ideale i vrednosti koje se manifestuju u nekonformističkom životu koji oni prihvataju i po čemu bi oni bili samo potkategorija boemštine.[2]

Drugi autori pokušali su pojasniti i proširiti Pođolijevu teoriju, poput nemačkog književnog kritičara Pitera Burgera u delu „Teorija avangarde“ (1974).[3]

Avangarda i društvena matica[uredi | uredi izvor]
Koncept avangarde odnosi se isključivo na marginalne umetnike, pisce, kompozitore i mislioce čija dela nisu samo protivrečna komercijalnim vrednostima društvene matice, nego se često nalaze na prevratničkom, društvenom i političkom rubu društva. Mnogi pisci, kritičari i teoretičari iznosili su tvrdnje o avangardi za njenih prelomnih godina kod formiranja modernizma. Najupečatljiviji iskaz o avangardi dao je njujorški kritičar umetnosti Klement Grinberg u svom eseju „Avangarda i kič“ koji je izdao u žurnalu Partisan Review 1939. godine.[4]

Kao što i sam naslov eseja sugeriše, Grinberg jasno pokazuje da avangardna kultura nije samo protivrečna visokoj ili kulturi matice društva, već je kontradiktorna umetnički stvorenoj masovnoj kulturi koja je nastala kao posledica industrijalizacije. Svaki proizvod masovne kulture (medija) je direktni produkt kapitalizma, mediji su njegove bitne industrije, a oni su pokretani fiksacijom ideje profita, poput drugih delova ekonomije, za kojeg rade, a ne idealima prave umetnosti. Zbog toga su za Grinberga takve forme i dela - kič, folirantska, lažna i mehanička kultura, koja često pretenduje biti veća nego što jeste, upotrebljavajući forme i strukturu ukradenu iz avangardne kulture. Na primer, tokom 1930-ih industrija oglašavanja brzo je usvojila vizuelne efekte i manire nadrealista, ali to nije značilo da su za oglašavanje fotografi zaista postali nadrealisti. Tako se pojavio stil bez svoje supstance. U tom smislu Grinberg je naglašavao bolnu razliku između prave avangardne kreativnosti i tržišno orijentisanih pomodnih promena i veštačkih stilističkih inovacija koje se često koriste za povlašćen status tako proizvedenih novih oblika potrošačke kulture.

Najoštriju kritiku avangarde nasuprot kulturi matice društva dao je njujorški kritičar Harold Rozenberg, kasnih 1960-ih, u knjizi „The Definition of Art: Action Art to Pop to Earthworks“ (Njujork: Horizon Pres, 1972) Nastojeći da zadrži balans između istraživanja Renata Pođolija i tvrdnji Klementa Grinberga, Rozenberg je sugerisao da je od sredine 1960-ih nadalje progresivna kultura prestala biti samo oglašivačka i reklamerska. Od tog vremena ona je začinjena duhom avangarde, sa jedne strane, i željom za promenom masovne kulture, na drugoj strani. Ove dve sile deluju interaktivno jedna na drugu pod različitim uglovima. Tako je kultura profesija čiji je jedan od aspekata glumiti kako je to već zastarelo.

Avangarda i marksizam[uredi | uredi izvor]
Avangarda u marksističkoj teoriji ima značajno mesto. Po marksističkom - političkom shvatanju, avangarda (komunistička partija) je onaj deo radničke klase koji ima najveću svest o potrebi izgradnje novog socijalističkog društva kao prelazne međufaze do potpunog besklasnog komunističkog društva. To znači da avangarda ne bi smela imati nikakvih sopstvenih interesa. Teoretski, to znači da se avangarda mora othrvati dogmatizmu, jer jedini kriterijum uspešnosti njenog rada je društvena praksa.

U jugoslovenskom samoupravnom sistemu je uloga avangarde bila upravljanje državom i celokupnom privredom, tako da se radnička klasa sama konstituisala kao država, to jest kao društvo neposrednih proizvođača. Na taj način je avangarda bila teorijski idejno-politička delegacija radničke klase, a ne njeno predstavništvo (reprezentacija).

Karakteristike avangarde[uredi | uredi izvor]
Početkom Prvog svetskog rata javljaju se i nove teme kod umetnika koje izazivaju osećanja straha, izgubljenosti, razočaranosti i to se jako dobro ogleda u delima avangarde. Karakteristično je negiranje tradicije, težnja za eksperimentom, ispituju se novi principi pisanja, zamišljaju se nove tehnike, depersonalizacija (književnici ne pišu o sebi), defabularizacija ili destrukcija romana (nema klasične fabule, a ni romana), odbacuju se sva pravila spajanjem različitih vrsta u jednu. Cilj avangardnih književnika bio je izazivanje šoka, tačnije šokiranje publike.

Avangardni umetnički pokreti[uredi | uredi izvor]
Apstraktni ekspresionizam
Secesija
Umetnost akcije
Konceptualna umetnost
Fluksus
Konstruktivizam
Kubizam
Sajberpank
Dadaizam
De Stijl
Ekspresionizam
Fovizam
Futurizam
Impresionizam
Minimalizam
Neoizam
Pop-art
Post-rok
Postminimalizam
Primitivizam
Progresivni rok
Socijalni realizam
Suprematizam
Nadrealizam
Simbolizam
Zenitizam
78309013 TRAJANJE KNJIŽEVNE AVANGARDE / Dadaizam Letrizam

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.