ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1973
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

Autor - osoba Štambak, Dinko, 1912-1989 = Štambak, Dinko, 1912-1989
Naslov Pariska bohema / Dinko Štambak
Vrsta građe esej
Jezik hrvatski
Godina 1973
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Znanje, 1973 (Zagreb : Zadružna štampa)
Fizički opis 314 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Selaković, Milan, 1914-1995 = Selaković, Milan, 1914-1995
Vaupotić, Miroslav, 1925-1981 = Vaupotić, Miroslav, 1925-1981
Zbirka ǂBiblioteka ǂGledišta / Znanje, Zagreb
ISBN (Broš.)
Napomene Str. 7-13: Dinko Štambak i marginalije uz njegov prikaz pariske boheme / Milan Selaković
Str. 301-305: Životopisno-književni portret Dinka Štambaka / M. V. [Miroslav Vaupotić]
Registar.
Predmetne odrednice Štambak, Dinko, 1912-1989
Francuska književnost

Autor svoj doktorski rad o fenomenu boheme u Parizu devetnaestog stoljeća nije završio, ali je istraživanja objavio u ovoj knjizi. S obzirom na činjenicu da je više od pola života proveo u Parizu, družeći se s poznatim umjetnicima u Francuskoj ali i u domovini, po temperamentu blizak književnoj bohemi, on ovdje istražuje povijest i same začetke pojma boheme u kulturnopovijesnom kontekstu Europe 15. stoljeća, kad su pridošle Cigane okrstili imenom husitskih heretika, pa sve do Pariške komune za koju smatra da je krah iste te boheme jer nakon tog vremena akteri i tvorci umjetničkih djela postaju zainteresirani za materijalno i osobno promaknuće, ne njegujući više toliko duh slobode i buntovništva.

Štambak, Dinko, hrvatski književnik i prevoditelj (Dolac Donji kraj Omiša, 21. VII. 1912 – Pariz, 24. IV. 1989). Teologiju pohađao u Makarskoj. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu 1943. diplomirao kroatistiku te francuski i engleski jezik. Radio je kao novinar i korektor, od 1937. objavljujući članke, kritike, eseje i pjesme (zastupljen u Lirici hrvatskih sveučilištaraca, 1939) te surađujući u Hrvatskoj enciklopediji. Nakon II. svjetskog rata, kao stipendist francuske vlade, studirao komparativnu književnost na Sorbonnei (1945–47). U Parizu je ostao do kraja života, radeći kao stručni suradnik u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (1949–52), tiskajući znanstvene i književne radove u časopisima te djelujući kao književni kritičar i izvjestitelj na radiju (1952–66) i gimnazijski profesor. U hrvatski književni život vratio se 1973. knjigom eseja Pariska bohema, nakon čega je surađivao u časopisima i tiskao esejističke knjige putopisa Talijanski puti (1977) i Grčki puti ili Makljenov list (1979), prožete meditativnim i eruditskim ekskursima. God. 1986. objavio je roman Mulci (napisan izvorno na francuskom), temeljen na autobiografskim prisjećanjima o djetinjstvu u splitskoj četvrti Lučac zadnjih godina I. svjetskog rata; imotskim djetinjstvom nadahnuta je prozna knjiga Oko Modroga i Crvenog jezera (1987). Pariška sjećanja i dnevnici probrani su u knjizi Dvadeset i pet godina Pariza (1945–1970) (1987). S francuskoga je preveo zbornik Odabrana francuska proza (tiskan posmrtno 1998), romansirane biografije Luja XIV. (1943), M. de Cervantesa (1943), F. Chopina (1944) i dr. Prevodio je i s hrvatskoga na francuski te s grčkoga na hrvatski.
MG73 (N)