ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

Autor - osoba Škreb, Zdenko, 1904-1985
Naslov Književnost i povijesni svijet / Zdenko Škreb
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1981
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Školska knjiga, 1981
Fizički opis 264 str. ; 20 cm.
Zbirka ǂBiblioteka ǂSuvremena misao
(Broš.)
Napomene Registar.
Predmetne odrednice Književnost

Rikna malo iskrzana i reparirana, unutra čisto.

Uvodna primjedba
U ovom su svesku sabrane autorove studije — s dodatkom dviju još neobjavljenih — koje označavaju postaje njegova dosadašnjega književno teorijskog rada, objavljena na hrvatskom i na njemačkom jeziku. Obrađujući specijalne teme, rezultati su im samo vrlo malim dijelom mogli ući u autorov sintetički prikaz koji je pod naslovom Studij književnosti »Školska knjiga« objavila 1976. godine. Ovdje se objavljuju kao dopuna spomenutom prikazu, a u isti mah i kao pojedinačne specijalne argumentacije stavova iznesenih u njemu. Tim studijama autor želi pokazati na pojedinim književnoteorijskim problemima, lakše dostupnim argumentiranoj kritici, kako zamišlja znanstven pristup takvoj problematici.
Veliku zahvalnost autor duguje profesoru Vjekoslavu Mikecinu, koji je ne samo dao sugestije za plan knjige nego je osim toga znalački i strpljivo bdio nad njegovom realizacijom.
Zagreb, u svibnju 1980.

Sadržaj
Uvodna primjedba 5
Umjesto predgovora: Postoji li znanost о književnosti? . 7
I
Rađanje pjesničke riječi 19
Moć i nemoć jezika 38
Sjaj i oštrica dijamanta u stihu 67
Književnost i filozofija 101
II
Etika i stil 123
Kult ljudskih vrijednosti 137
Sastavine stilskih formacija: О stilskim kompleksima 149
III
Trivijalna književnost 167
Detektivski roman 196
Dodatak
Za koga piše književnik? 231
Književnost, društvo i povijest 240
Napomena 257
Kazalo imena 259


Škreb, Zdenko, hrvatski književni teoretičar i povjesničar (Zagreb, 20. IX. 1904 – Novi Vinodolski, 26. IX. 1985). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1927. germanistiku i romanistiku te 1931. doktorirao tezom Grillparzerovi epigrami. Radio je kao srednjoškolski profesor, a zatim kao lektor za njemački jezik te profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je redoviti član JAZU od 1977. i dopisni član Österreichische Akademie der Wissenschaften od 1972. Dobio je Nagradu za životno djelo 1978. Njegov je znanstveni interes bio usmjeren na interpretacije djela hrvatskih književnika (A. Šenoa, V. Vidrić, D. Cesarić, S. S. Kranjčević, T. Ujević), kao i njemačkih i austrijskih (F. Grillparzer, J. W. Goethe, Th. Mann), te komparativno proučavanje hrvatske i njemačke književnosti (Tragovi njemačke poezije u Šenoinim stihovima, 1952). Hrvatsku znanost o književnosti osobito je zadužio pokretanjem časopisa Umjetnost riječi (1957), u kojem se književni tekst počeo proučavati autonomno, uvelike pod utjecajem tzv. teorije interpretacije W. Kaysera i E. Staigera. U hrvatskom je kontekstu otvorio raspravu o suodnosu književnih stilova i razdoblja (Stilovi i razdoblja, s A. Flakerom, 1964), te se među prvima bavio problematikom znanosti o književnosti i književnoznanstvene terminologije (Studij književnosti, 1976), a poslije se bavio i povijesnim i društvenim aspektima književnosti te tzv. trivijalnom književnosti i kriminalističkim romanom (Književnost i povijesni svijet, 1981). S F. Petrèom, a poslije s A. Stamaćem, uredio je prva tri izdanja zbornika Uvod u književnost (1961, 1969, 1983), jednog od temeljnih udžbenika za studij književnosti na hrvatskim sveučilištima.
MG43