Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX City Express Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Sremska Mitrovica, Sremska Mitrovica |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski
Kao na slikama
unutra lepo očuvano, korice su oštećene u vrhu kao što se vidi
Zagreb 1976, tvrdi povez
364 strane
19. vek[uredi | uredi izvor]
Viktor Igo
Verlen i Rembo sa prijateljima, slika Anri Fanten-Latura
Sve do 1830. trajao je period dominacije francuske romantične književnosti, započet krajem 18. veka. Posle toga, usledio je period realizma u književnosti, koji je trajao sve do 1880-ih. Razvojem Industrijske revolucije nastala je klasna podela na buržoaziju i proletarijat. Buržoazija i njen sistem vrednosti, postali su jedna od najvažnijih tema u književnosti.
Književnost romantizma bila je najzastupljeniji književni stil ovoga doba. Najznačajnija književna imena francuskog romantizma su Viktor Igo, Rene de Šatobrijan, Lamartin, Alfred de Vinji i Aleksandar Dima otac.
Čuveni romanopisci ovoga vremena bili su Stendal, Flober, Merime i Balzak. Floberov roman Gospođa Bovari iz 1856. označio je trijumf realizma u književnosti.
Među pesnicima, pojavljuje se Parnasovska škola, čiji preteča je Teofil Gotje, a glavni predstavnik Lekont de Lil.
Od 1875-1900 postojala su dva jaka književna pravca. Jedan je naturalizam, čiji je postulat bio da je čovek prozvod svoje genetike i okoline u kojoj stasava. Iz ove literature je proistekla društvena kritika. Kao najznačajniji pisci ovog pravca smatraju se Emil Zola i Gi de Mopasan.
Drugi važan pravac u književnosti 19. veka bio je simbolizam. Ove pisce je inspirisala atmosfera, snovi i svet fantastičnog. Stvarnost je reprezentovana simbolima i alegorijama. Bodler, Verlen i Rembo su bili najznačajniji pisci Simbolizma.
20. vek[uredi | uredi izvor]
Marsel Prust
U dvadesetom veku u francuskoj literaturi pojavilo se više značajnih književnih pravaca. Od oko 1900. do 1935. popularan je bio Dadaizam, ekspresionizam i nadrealizam. Teme su bile: opčinjenost bogatstvom, anonimnost velikih gradova, ali i religija. Naročito je bilo prisutno eksperimentisanje novim stilovima i formama i negiranje konvencija u književnosti.
Značajni pisci ovoga vremena su bili nadrealisti Gijom Apoliner, Pol Elijar i Andre Breton, prozni pisci Marsel Prust i Andre Žid, i pisci pozorišnih komada Pol Klodel, Alfred Žari i Žan Kokto.
Najpoznatiji predstavnici francuske književnosti u periodu 1932-1950 su Luj-Ferdinand Selin, Antoan de Sent Egziperi i pisci pokreta egzistencijalizma. Među njima su najpoznatiji Sartr i Kami.
Drugi svetski rat je izmenio francusku književnu scenu, i u novonastaloj posleratnoj situaciji neki autori su stekli prestiž, dok su drugi odbačeni, u zavisnosti od moralnih i političkih manifestacija njihovih dela. Za vreme nacističke okupacije Francuske, Žan Pol Sartr je nastavio da istražuje pitanja slobode i ljudskih potreba, kao i veze između individualnih i kolektivnih odgovornosti za učinjena dela.
Kritika stanja društva bila je najznačajnija tema književnih autora u periodu 1950-1975. Kritikovano je potrošačko društvo, propast porodica i život ljudi sa dna društvene lestvice. Književnost se bavila psihologijom i sociologijom. Ponovo su značajni autori Sartr i Kami, kao i lirski pesnik Žak Prever. Poseban oblik kritike društva bio je teatar apsurda. Kao pisci ove forme pozorišnih komada istakli su se Semjuel Beket i Ežen Jonesko.
Najviše godišnje priznanje za proznu književnost u Francuskoj je nagrada Gonkur, koja se dodeljuje od 1903.
žan pol sartr alber kami egzistencijalizam simon de bovoar drugi pol