Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

Lepo očuvano kao na slikama, s tim da u Kombolovoj knjizi ima povremenog urednog podvlačenja


Mihovil Kombol - Povijest hrvatske književnosti do preporoda
Autor: Mihovil Kombol
Izdavač: MATICA HRVATSKA Zagreb
Godina izdanja :1961
Pismo:latinica
Povez: tvrdokoričeni sa zlatotiskom
Dimenzije: 24,3 x 17,5 cm
Broj stranica: 484

Tomo Maretić - Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika
688 strana
Izdavac Matica Hrvatska
1963.

RETKO U PONUDI

Mihovil Kombol (Niš, 23. rujna 1883. – Zagreb, 9. studenoga 1955.[1]), bio je hrvatski[2] književnik, književni povjesničar i prevoditelj.

Životopis[uredi | uredi kôd]
Mihovil Kombol rođen je u Nišu 1883. godine, gdje mu se obitelj tada nalazila. Dvije godine kasnije, vraća se s majkom u Bribir, a otac mu je nešto kasnije preminuo u Carigradu.[3] Kombol je dakle podrijetlom iz Bribira.[4] U Rijeci, Sušaku i Senju polazio je klasičnu gimnaziju gdje je 1902. godine maturirao.[3] Studij slavistike i germanistike završio je u Beču 1907. godine doktorskom tezom `O čakavštini hrvatskoga priobalja` (Zur Čakavština des kroatischen Küstenlandes) kod Vatroslava Jagića.[4]

Predavao je u Zagrebu na Akademiji za kazališnu umjetnost, te na Višoj pedagoškoj školi od 1923. do 1943. godine, kad je postao redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[3] Bavio se starijom hrvatskom književnošću, posebice dubrovačkim književnim krugom. Pisao je eseje i studije. Prevodio je djela s talijanskog i njemačkog jezika.

Kombolov doprinos povjesnici hrvatske književnosti[uredi | uredi kôd]
O hrvatskoj književnosti studiozno su početkom 20. stoljeća pisali mnogi, istaknuti valja Vodnika 1913. godine, te Ujevićev kraći prikaz 1932. godine. Kombolov prikaz povjesnice hrvatske književnosti moderan je prikaz, Švelec piše: Kombolova je `Povijest` prvi primjer u nas u kojem je predstavljena starija hrvatska književnost kao umjetnost riječi, a ne veći ili manji zbir životopisa autora i sadržaja djela.[5]:str. 11 Švelec zaključuje: Kombol je zbrku koja je carevala do njegova vremena prevladao, poznate stvari, i one koje je sam spoznao, sredio, artikulirao i stvorio osobit mozaik. Nakon toga njegov mozaik stoji kao široka panorama u kojoj se organizam hrvatske književnosti vidi u svom funkcioniranju...[5]:str. 12

Frangeš svoj prikaz Kombolova rada počinje prikazom međuljudsko-stručnih odnosa Kombola i njegovih kolega i suvremenika: Za Kombola ocjenjivača i historičara novije hrvatske književnosti od bitna je i odsudna značenja dugogodišnje drugovanje s Krležom,[6] te nastavlja: nervozno-kritički stav Krležin prema Šenoi, i uopće prema novijim razdobljima hrvatske književnosti, zadržan je sve do velike akcije oko `Enciklopedije` (pri čemu je nezadovoljstvo ocjenom Gjalskoga ... dovelo do toga da Krleža sam napiše taj članak koji nije samo »revizija« Krležinog nekadašnjega suda, nego uopće revizija njegovih ocjena još nekih pojava, uključujući i Šenou).[5]:str. 14 Frangeš zaključuje svoj rad riječima:[5]:str. 26

Wikicitati »Kombol preuzima i dalje razvija ideje iznesene u `Fazama`; neke je sudove ublažio ili potanje obrazložio (Gjalski, Novak, Kozarac); nekim je sudovima pomoglo povezivanje s odabranim tekstovima (Kozarac, Kumičić); no u biti, sve tri radnje čine cjelinu i jasno pokazuju kojim bi se smjerom kretala Kombolova razmišljanja da se taj veliki historičar prihvatio pisanja druge knjige povijesti hrvatske književnosti. Valja svakako požaliti ... što dakle okolnosti nisu omogućile da naš najveći sintetičar među književnim povijesnicima zaokruži svoj opus magnum.«
(Ivo Frangeš, 1983.)
Djela[uredi | uredi kôd]
Kroatische Sprachlehre, 1918.
Dinko Ranjina i talijanski petrarkisti, 1932.
Talijanski utjecaj u Zlatarićevoj lirici, 1933.
Italienische Einfluesse in der Lyrik Zlatarić, 1934.
Pir mladog Derenčina: prema drami `Robinja` Hanibala Lucića i `Tireni`, pastirskoj igri Marina Držića, priredili Branko Gavella i Mihovil Kombol, Naklada Slavenske knjižare St. i M. Radić, Zagreb, 1939.
Zadar u hrvatskoj književnosti, 1944.
Povijest hrvatske književnosti do narodnog preporoda, Matica hrvatska, Zagreb, 1945. (2. izd. 1961.)
Vatroslav Jagić: Izabrani kraći spisi, urednik i prevoditelj Mihovil Kombol, 1948.
Andrija Čubranović: Jeđupka, priredio Mihovil Kombol, 1949.
Zadar kao književno središte, 1964.
Albert Haler, Mihovil Kombol, Branko Gavella, Ljubomir Maraković: Eseji, studije, kritike, priredili Nikola Batušić i Dubravko Jelčić, biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti, izd. Zora i Matica Hrvatska, 1971. - sadrži izabrane rasprave:
O Marku Maruliću
Zadar kao književno središte
Ivan Česmički
Hrvatska drama do 1830.
Faze novije hrvatske književnosti
Predgovor Antologiji novije hrvatske lirike
Hrvatska pripovijetka osamdesetih i devedesetih godina
Sastavio je dvije antologije:

Antologija novije hrvatske lirike, 1934.
Hrvatski pripovjedači osamdesetih i devedesetih godina, 1935.
Autor je udžbenika Hrvatskosrpska čitanka za 1., 2., 3. i 4. razred građanskih škola iz 1938.

Kao prevoditelj poznat je po svojim prijevodima Goetheove Ifigenije na Tavridi (1942.), a napose po Danteovoj Božanstvenoj komediji (prvo izdanje - Pakao 1947., Čistilište 1955., a prijevod Raja ostao je dovršen tek do XVII. pjevanja, tiskao se s nadopunama Olinka Delorka, 1960., ili Mate Marasa, 1976.). Prevodio je i liriku Goethea[7] i Puškina.[8]

Nagrada[uredi | uredi kôd]
Matica hrvatska je 1999. godine imenovala Nagradu `Mihovil Kombol` za izniman doprinos u prevođenju svjetske kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik - Kombolovim imenom. Neki od dobitnika su:

Mirko Tomasović za 2009. godine, za prijevod junačkog spjeva `Oslobođeni Jeruzalem` Torquata Tassa.[9]
Mislav Ježić za 2010. i 2011. godinu, za prijevod Amarusataka.[10]

Tomislav Maretić (Virovitica, 13. prosinca 1854. – Zagreb, 15. siječnja 1938.), hrvatski jezikoslovac, gramatičar i leksikograf.

Predavati je počeo u zimskom semestru akademske godine 1885/1886., staroslovensku gramatiku i postanak ćirilskog i glagolskog pisma, na Kraljevskom sveučilištu Franje Josipa I u Zagrebu («za filologiju slavjansku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske»). Do 1914/1915., kada je umirovljen, predavao je mnoge predmete iz slavenske, indoevropske, germanske, klasične i poredbene lingvistike, pa čak i historijsku etnografiju; predavao je i metriku narodnih pesama i tumačio ih. Od 1914. posvećuje se radu na Rječniku Jugoslavenske akademije, ali se nastavi vraća 1919. i ponovo predaje do 1926. Za Rječnik JAZU uredio je odrednice od reči maslo do reči pršutina, tj. od VI dela do XII dela gotovo 6.000 stranica rečničkog teksta.


Sadržaj
1 Zanimljivosti
2 Glavna djela
3 Bilješke
4 Vanjske poveznice
Zanimljivosti[uredi | uredi kod]
Tomislav Maretić u svojoj raspravi `Pravopisni nedostaci“, poštujući naučnu istinu, zapisao je: `Obrazovani Srbi i ne slute koliko su sretni što su oni jedini narod u Europi koji se može dičiti savršenim pismom, i pravopisom, to jest takvim u kojemu za svaki glas služi osobito slovo, a od njih se ni jedno ne uzima za više glasova nego samo za jedan jedini. Ćirilica ima taman toliko slova koliko srpski jezik ima glasova, to jest i slova i glasova ima po trideset… Hrvatska je latinica doduše savršenija od engleske, francuske i njemačke, ali manje savršena od srpske ćirilice – jer slovni znaci Lj, Nj, Dj, Dž zadaju velike muke strancima i školskoj omladini kada se čitaju kao jedan glas, a kada kao dva glasa“.

Lj - Љ, Nj - Њ, Dj - Ђ, Dž - Џ

Glavna djela[uredi | uredi kod]
Lekcionarij Bernarda Spljećanina, izdao T. Maretić, JAZU, 208 str., Zagreb, 1885
Nov prilog za istoriju akcentuacije hrvatske ili srpske, JAZU, 225 str., Zagreb, 1885.
O narodnim imenima i prezimenima u Hrvata i Srba, JAZU, 150 str., Zagreb, 1886.
Veznici u slovenskijem jezicima, JAZU, 299 str., Zagreb, 1887.
Slaveni u davnini, Matica hrvatska, 256 str., Zagreb, 1889.
Kosovski junaci i događaji u narodnoj epici, JAZU, 115 str., Zagreb, 1889.
Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima, JAZU, 406 str., Zagreb, 1889.
Slavenski nominalni akcenat s obzirom na litavski, grčki i staroindijski, JAZU, 64 str., Zagreb,1890.
Život i književni rad Franje Miklošića, JAZU, 113 str., Zagreb, 1892.
Gramatika hrvatskoga jezika za niže razrede srednjih škola, Izdanje Kugli, 270 str., Zagreb, 1899.
Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika, Kugli, 700 str., Zagreb, 1899. (2. izdanje 1931., 3. izdanje 1963)
I. S. Turgenjev u hrvatskim i srpskim prijevodima, JAZU, 113 str., Zagreb, 1904.
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika: priredio u više navrata ukupno preko 5.300 stranica (šest golemih knjiga)
Metrika narodnih naših pjesama, JAZU, 200 str., Zagreb, 1907.
Naša narodna epika, JAZU, 263 str., Zagreb, 1909.
Jezik slavonskijeh pisaca, JAZU, 88 str., 1910
Jezik dalmatinskijeh pisaca XVIII. vijeka, JAZU, 92 str., Zagreb, 1916.
Hrvatski ili srpski «jezični savjetnik», Jugoslavenska njiva, 509 str., Zagreb, 1923.
Metrika muslimanske narodne epike, JAZU, 138 str., Zagreb, 1936
Rječnik JAZU, od riječi maslo do reči pršutina (VI—XII deo), 1914-1938.

L41