ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1982
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski

Autor - osoba Solar, Milivoj, 1936- = Solar, Milivoj, 1936-
Naslov Suvremena svjetska književnost / Milivoj Solar
Vrsta građe knjiga
Jezik hrvatski
Godina 1982
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Školska knjiga, 1982 (Zagreb : Vjesnik)
Fizički opis 263 str. ; 21 cm
ISBN (Karton)
Napomene Pregled pisaca: str. 233-246
Literatura: str. 247-253
Registar.
Predmetne odrednice Svetska njiževnost -- 20v

PREDGOVOR
U ovoj se knjizi opisuju neke zajedničke osobine mnogih nacionalnih književnosti našeg vremena, pokušavaju se objasniti neke suvremene međunarodne književne pojave i nastoje se tumačiti pojedina književna djela koja prelaze okvire sredine u kojoj su nastala i postaju sve više predmet zanimanja gotovo cjelokupne svjetske kulturne zajednice. Nije mi pri tome bila namjera da makar i samo okvirno obuhvatim svekoliko bogatstvo književne proizvodnje našeg doba: područje suvremene svjetske književnosti suviše je široko da bi se moglo učiniti preglednim prema bilo kako shvaćenim najšire priznatim općim načelima. Izlaganje je stoga ovdje ograničeno najprije onim što je u nas zbog brojnih razloga, s pravom ili s nepravom, najpoznatije i najviše cijenjeno, a zatim je uže određeno mojim osobnim znanjem, sklonostima i ukusom. Nisam imao namjeru da pružim čitaocima ništa više nego jednu moguću orijentaciju. Rečeno u poredbi: ova knjiga nije nalik znanstvenom opisu nekog kontinenta; radije je valja shvatiti kao putopis. Uz to treba jedino spomenuti da se opis putovanja ne mora uvijek ograničiti samo na ono što je radoznali putnik sâm vidio i doživio; nema razloga da on ne pozove u pomoć i vjerodostojne svjedoke, ako želi da mu putopis sadrži i ponešto od znanstvenog izvještaja o zemljama kojima je proputovao. Važno je samo da njegov putopis ipak razlikujemo od zemljopisa.
S obzirom da se u ovoj knjizi govori o nekim problemima proučavanja svjetske književnosti, o položaju književnosti u našem vremenu, o osobitostima suvremenog književnog izraza i o nekim razvojnim tokovima suvremene književne proizvodnje, ona se može shvatiti i kao priručnik namijenjen svima onima koje zbog bilo kojih razloga zanimaju neka osnovna znanja o suvremenoj književnosti. Zato sam je, uostalom, i napisao; nastala je na temelju nacrta predavanja koja sam posljednjih petnaestak godina povremeno držao studentima komparativne književnosti ili studentima jugoslavistike. Nisam pri tome želio da se strogo ravnam prema potrebama ovoga ili onoga programa nastave književnosti, te su potrebe, prema mojem mišljenju, uvijek uže od zahtjeva da se znanost o književnosti uključi u proces razumijevanja književnosti, bez obzira gdje se on, kada i kako ostvaruje. Nastojao sam pisati što jednostavnije, pa ipak tako da čitaoca više navedem na razmišljanje nego na usvajanje neke građe koju bi zbog ovih ili onih razloga morao poznavati.
Nije ovdje potrebno posebno upozoravati na probleme koje sam, pišući ovu knjigu, morao rješavati i na jedva savladive teškoće s kojima se svaki takav pokušaj nužno susreće. Svakom je stručnjaku to poznato, a sve čitaoce to nipošto ne mora zanimati. Načelni su problemi znanstvenog proučavanja svjetske književnosti, osim toga, dosta opširno izloženi u prvoj glavi, a o izboru djela i o kompoziciji knjige može se naravno samo naknadno, a ne unaprijed raspravljati. Napominjem zato jedino da u knjigu nisu ušli primjeri iz naših književnosti: činilo mi se da bi to samo povećalo njen opseg i otežalo kontinuitet izlaganja. Naravno da ne mislim kako u ovako zamišljenom pregledu svjetski važnih književnih pojava nema mjesta našim djelima: upravo suprotno, mislim da bi u spomenutoj, s našeg aspekta viđenoj svjetskoj književnosti, našim književnim djelima valjalo posvetiti mnogo više tumačenja i objašnjavanja nego što ih ovdje ima smisla poduzeti s obzirom na činjenicu da će svaki čitalac prirodno potražiti takva obavještenja u knjigama o našoj književnosti.
Kako se izlaganje u ovoj knjizi redovno ograničava na primjere pojedinih djela, najvažniji podaci o pojedinim autorima nalaze se na kraju knjige u Pregledu pisaca. Uz te podatke navedeni su i najvažniji prijevodi na naš jezik, kako bi u tom pogledu čitalac imao najnužniju orijentaciju. U Literaturi pak mogu se naći svi podaci koji su potrebni onome tko se želi šire obavijestiti o obrađivanim problemima, o djelima, autorima ili o književnim pojavama.
U Zagrebu, u studenom 1980.

Akademik Milivoj Solar, hrvatski književni i kulturni teoretičar i komparatist (Koprivnica, 8. IV. 1936). Studij filozofije i jugoslavistike završio 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao disertacijom o književnom opusu F. Galovića te bio redoviti profesor pri Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2007. profesor emeritus. Redoviti član HAZU od 2008. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2009. i Državne nagrade za znanost za životno djelo (2016). Gostujuća predavanja iz područja komparativne književnosti, hrvatske književnosti i književne teorije održavao je na mnogim inozemnim sveučilištima. Također je obnašao dužnost ministra prosvjete i kulture 1987–90. Objavio je mnogobrojne radove u domaćim i inozemnim časopisima. Osnovna su područja njegova interesa komparativna povijest hrvatske književnosti, svjetska književnost, naratologija i teorija trivijalne književnosti i popularne kulture, teorija mita i komparativna mitologija te različiti aspekti suvremene književne i kulturne teorije (Pitanja poetike, 1971; Ideja i priča, 1974; Književna kritika i filozofija književnosti, 1976; Teorija književnosti, 1976; Uvod u filozofiju književnosti, 1978; Smrt Sancha Panze, 1981; Suvremena svjetska književnost, 1982; Mit o avangardi i mit o dekadenciji, 1985; Eseji o fragmentima, 1985; Filozofija književnosti, 1985; Roman i mit, 1988; Teorija proze, 1989; Laka i teška književnost, 1995; Vježbe tumačenja: interpretacije lirskih pjesama, 1997; Edipova braća i sinovi, 1998; Granice znanosti o književnosti, 2000; Povijest svjetske književnosti: kratki pregled, 2003; Predavanja o lošem ukusu: obrana estetičkog uma, 2004; Retorika postmoderne, 2005; Rječnik književnoga nazivlja, 2006; Nakon smrti Sancha Panze, 2009., i dr.). Radovi domaćih književnih znanstvenika prigodom njegova 70. rođendana prikupljeni su u zborniku Poetika pitanja (2006).

Rilke, Beket, Džojs, Balzak, modernizam, ekspresionizam, paternak, Neruda, Sen-Džon Pers, Tomas Man „Čarobni breg“, Breht, Marsel Prust, pojam avangarde. Pirandelo, Dostojevski, Bodler, Kafka, Lorka, nadrealizam, Hajdeger, Lukač, strukturalizam, Balzak, Bulgakov

MG7