Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Vrsta: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: A
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Autor: Pera Slijepčevića
Povez: tvrd
Ukupan br. strana: 4548
Format: 17x24,5
Pero Slijepčević napisao je veliki broj radova, naučnih rasprava, književnih studija, eseja i drugih tekstova koji su svojevremeno objavljivani u listovima i časopisima, dok je jedan deo sačuvan u zaostavštini. Sabrana djela Pera Slijepčevića objavljena su u deset knjiga. Knjige su, prema tematskim oblastima, priredili:
- O nemačkoj književnosti i kulturi I-II – dr Slobodan Grubačić;
- Ogledi o srpskoj književnosti – dr Radovan Vučković;
- Beletristički radovi i prepiska – dr Radovan Vučković;
- Književno-kritički radovi – dr Staniša Tutnjević;
- O umetnosti i umetnicima – dr Slobodanka Peković;
- Istorijske i političke teme – dr Aleksa Buha;
- Društvo i kultura – dr Aleksa Buha;
- Pedagoško-andragoški radovi – dr Simo Nešković;
- Biografija i bibliografiija Pera Slijepčevića – mr Časlav Nikolić i Snježana Ćirković.
Pero Slijepčević (Samobor kod Gacka, 12. jun 1888 — Beograd, 13. decembar 1964) bio je srpski književni istoričar.
Obrazovanje
Posle završene gimnazije u Mostaru opredelio se za studije germanistike i filozofije na Bečkom univerzitetu. Obrazovanje je upotpunio doktoratom na univerzitetu u Friburgu u Švajcarskoj s tezom o budizmu u nemačkoj književnosti, 1917. godine.[1]
Učešće u oslobodilačkim ratovima
U Balkanskim ratovima bio dobrovoljac u crnogorskoj vojsci, a za vreme Prvog svetskog rata je bio aktivni zastupnik stavova srpske države u emigraciji.[2]
Profesorska karijera
Bio je sekretar sarajevskog Srpskog prosvjetno kulturnog društva (SPKD) „Prosvjeta“, a zatim profesor Velike medrese u Skoplju, a zatim je postao honorarni univerzitetski profesor 1927. godine, a naredne je postao i vanredni profesor skopskog Filozofskog fakulteta. Redovni profesor germanistike na istom faklutetu postaje 1938. godine. Početkom Drugog svetskog rata prelazi na Beogradski univerzitet.
U vreme okupacije je bio penzionisan, ali je posle završetka rata ponovo vraćen na Beogradski univerzitet na kojem je završio radni vek 1958. godine, kao šef katedre za nemački jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Smatra se jednim od najboljih germanista koje je srpska kultura ikada imala.[2]
Uživao je veliki ugled u svome vremenu i, kao izvorni mislilac, vršio snažan uticaj u mnogim oblastima intelektualnog života. Slijepčević je jedan od najboljih germanista koga je srpska nauka o književnosti imala. Pored glavne germanističke studije o Šileru, zatim rasprava o Geteu, Hakneu, Tomasu Manu, napisao je niz istorijskih pregleda o značajnim periodima u nemačkoj književnosti; raspravljao je o renesansi i prosvetiteljstvu, o klasici, humanizmu... Srpsku misao o književnosti Slijepčević je dvostruko unapredio. S jedne strane, omogućio je pouzdan prodor modernih metoda u burne rasprave o našem nasleđu, a s druge uveo kombinovani pristup koji ispituje dijalog različitih civilizacija.
Osim toga, njegovom političkom, istorijskom i kulturno-prosvetnom radu nema ravnog ne samo u tzv. omladinskoj generaciji pred Prvi svetski rat, već i uopšte u srpskoj kulturi. On je i jedan od najznačajnijih predstavnika Mlade Bosne. čiju će ideologiju i političke vizije uobličiti u faktičko-istorijski reljef i pritom izreći i napisati najtužnije i najlepše reči o junaštvu i žrtvi njenih mnogih neimenovanih junaka.
Spajao je evropsku modernu misao o umetnosti sa etičkim i patrijarhalnim vrednostima. Evropska kultura je predstavljala red, racionalnost, pamet - a domaća, bliske emocije.[3]
Književna dela
Pisao je studije i eseje, O savremenom vaspitanju naroda, o Luči mikrokozma, Tomasu Manu, Hermanu Vendlu. Najznačajnije delo o pitanjima domaće književnosti su Sabrani ogledi, objavljeni u Beogradu 1956. godine.
Najznačajniji njegov rad u oblasti germanistike je Šiler u Jugoslaviji, a pisao je i o Geteovom odnosu prema srpskohrvatskoj narodnoj poeziji.
Naslovna strana narodnog almanaha Prosveta koji je Slijepčević uredio za 1921. godinu
Njegova sabrana dela su objavljena 2013. godine u deset tomova.