Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski
Odlično stanje
Kao novo
Notes Igora Mandića : Iz VUS-a 1968.-1972.
Nakladnik: Matica hrvatska
02/2008.
625 str. , tvrdi uvez
ISBN 9789531507851
U vrijeme kada bilo kakva novinska kritika predstavlja medijski eksces, mlađim se generacijama može činiti nestvarnim golem utjecaj i široki odjek novinskih kritika što ih je Igor Mandić - u počecima autorske kolumne u hrvatskoj publicistici - objavljivao u zagrebačkome visokonakladnom tjedniku »Vjesnik u srijedu« (VUS) od 1968. do 1972.
Sve kritike su se tada pisale po ulagivačkom kolektivnom kriteriju, često iz usluga. U svim sredinama je to bilo potpuno isto. Trebao je neko doći da probije glavom zid, kaže Igor Mandić u jednome novinskom razgovoru. I doista, u 164 teksta, objavljenih u «Notesu», rubrici oštrog pera i zdravog razuma, autor polemički i kritički piše o fenomenima i aktualnostima tadašnjega kulturnog i društvenog života, snimajući našu aktualnost iz jednoga osobnog, iščašenog, neformalnog, subjektivnog, neubičajenog rakursa.
Zahvaljujući borbenome stajalištu, odličnoj naobrazbi, intelektualnoj drskosti, mediteranskome temperamentu i principu da polemičar ne smije previše ozbiljno shvaćati ni sebe ni bitku, Mandić, kako pišu mnogi čitatelji VUS-a, beskompromisno, žestoko i nemilice, s finim začinima ironije i sarkazma, šiba po glupostima svakojake vrste.
Naravno, Mandićevi tekstovi nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. U rubrici VUS u ogledalu, u kojoj se objavljuju pisma čitatelja, a čiji se dijelovi objavljuju i u ovoj knjizi, Mandićevi su tekstovi glavna tema, pa se preko Mandićevih leđa međusobno svađaju i čitatelji sâmi! Oni primjećuju: Mandićevim su kritikama pogođeni ponajprije snobovi, naftalinci, mudrijaši, tzv. velikani naše kulture, čija se veličina mjeri ponajprije količinom taštine koju pokazuju.
Drugi tvrde: Mandić je profesinalna svađalica, gnjevni mladac, umišljena veličina koja si dopušta da o svemu sve zna i najbolje sudi. Ako ne želite vječno biti kritičarski kalifa, uvijek spreman na usluge veličinama, piše Igor Mandić, ako udarite svojim putem, mnogi će od vas ubrzo okrenuti glavu. Nije stoga slučajno što su aktivni, polemički, nepoštedni kritičari u nas kratka vijeka.
***
Igor Mandić, književnik, esejist, feljtonist, polemičar, glazbeni i književni kritičar, rođen je 1939. u Šibeniku. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti. Od 1966. književni je i glazbeni kritičar u »Vjesniku«, od 1968-1972. kolumnist »Vjesnika u srijedu« te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim »Vjesnikovim« izdanjima. U razdoblju od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za »Slobodnu Dalmaciju«, a 1997. prešao je u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik »Vjesnika« 2000.
Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone i eseje, a svojim je polemičkim tekstovima značajno obilježio publicistiku 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Dugogodišnji je suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja.
Igor Mandić (Šibenik, 20. novembar 1939 — Zagreb, 13. mart 2022) bio je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[2]
Igor Mandić
Igor Mandić Interliber 2008.jpg
Puno ime
Igor Mandić
Datum rođenja
20. novembar 1939.
Šibenik, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti
13. mart 2022. (82 god.)
Zagreb, Hrvatska[1]
Biografija
Уреди
Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike, i objavljivao je u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000). Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.[2] Živeo je i radio u Zagrebu.
Nakon što mu je u popodnevnim časovima 13. marta 2022. godine pozlilo u stanu u kome je živeo, završio je u bolnici „Sveti Duh” u Zagrebu u kojoj je ovaj hrvatski novinar, književni kritičar i kolumnista preminuo istog dana u 82. godini života.[3]
Politička delovanje i stavovi
Уреди
Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je u Hrvatskoj nazvani Domovinski rat bio `građanski rat` i da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj. Protivio se nezavisnosti Kosova jer je smatrao da je Kosmet srpska zemlja. Takođe je izjavio kako se protivi nezavisnosti Crne Gore. Smatrao je da su Srbi i Hrvati `dva plemena istoga naroda` i naglašavao da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.
Deo Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnu 26. juna 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): `Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike.` ... `Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe.`
Dela
Уреди
„Prijapov problem“, 1999, podnaslov „vulgarni eseji ili eseji o vulgarnosti“, je zbirka Mandićevih eseja koja je prvobitno objavljena u Erotici između 1985. i 1992. godine.[4]
Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970)
Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972)
Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973)
Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975)
Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976)
Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977)
101 kratka kritika (Zagreb, 1977)
U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977)
Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979)
Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979)
Arsen, monografija (Zagreb, 1983)
Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984)
Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984, Varaždin i Pula, 1985)
Principi krimića, eseji (Beograd, 1985)
Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987)
Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988)
Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989)
Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989)
Romani krize, kritike (Beograd, 1996)
Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998)
Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001)
Prijapov problem, eseji (1999)
Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000)
Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002)
Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012)
Hitna služba; izbor kolumni iz `Vjesnika` 1999. – 2005. (Zagreb, 2005)
Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006)
Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006)
Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007)
U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009)