Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti

KNJIZEVNOST I MEDIJSKA KULTURA - izabrani eseji - IGOR MANDIC

veoma retko .

Format 12 × 20 cm
Autor Igor Mandić
Izdavač Nakladni zavod Matice hrvatske
Mjesto izdanja Zagreb
Godina 1984
Broj stranica 254
Uvez Meki
Stanje knjige Vrlo dobro



U knjizi izabranih eseja Igora Mandića nije riječ o tome da se prikaže i problematizira stanje i situacija književnosti u medijskoj kulturi, nego da se pokaže pokušaj esejističkoga pristupanja iz obzora strogo književne problematike u područje problematike medijske kulture, one koja nas toliko bitno određuje, koliko nas je i književnost bitno oblikovala.
Konzervativni duh esejistike, koja se ušančila u razmišljanje i pisanje isključivo o »priznatim« umjetnostima, dugo je vremena sprečavao književne mislioce da u novoj stvarnosti prepoznaju svoj novi predmet. Naša esejistika bila je svojedobno zatečena fenomenima trivijalne književnosti, stripa, erotskih revija, radiofonije, rock-glaz-be, a pogotovu televizije. Masovnu i medijsku kulturu prepoznao je Igor Mandić kao svoj novi predmet, a što će također »poći za perom« i Bogdanu Tirnaniću u njegovim izvrsnim knjigama »Coca-Cola art« 1989., i »Ogled o Paji Patku« 1989., dok je Branimir Donat u svome djelu »Osporeni govor ili egzotika svakodnevnog« još davne 1970., analizirao kriminalistički roman, strip, mitologiju revolucije i heroje kao mitove.
Mandićeva knjiga započinje esejom »Promatranje jasnosti u pripovijestima Ivana Slamniga« kojim se tematiziraju neka od Slamnigovih književnih pitanja kao njegov odnos prema mogućnosti, apsurdu i prirodi. U eseju »Analitika pjevača: slijedom stihova Ota Šolca«, Mandić razvija svoje tvrdnje zasnovane na sljedećim hipotetičkim principima: 1. svijet je predmet pjesme 2. pjesma postav-lja predmet svijeta 3. pjesma je samopribiranje 4. pjesma je traženje svega što je čovjek izgubio 5. pjesma je naša istina. Slijede eseji o »Krležinim ‘Baladama’ i razlozima govora«, »Od pastorale do ironije: o prozama Slobodna Novaka« i »Urbana mitologija«, a potom esej »Tradicija i sadašnjost đavola, od Satane do Freuda, od Kaldejaca do Danikena«. O avangardnoj glazbi Mandić piše u eseju »Rekonstrukcija projekta Druge glazbe«, a svoju analizu zasniva na promišljanju o održanim koncertima Ansambla za suvremenu glazbu »AzSG«. Knjiga se nastavlja esejom »Mitologija svakidašnjeg života« kojim Mandić tematizira poetiku svakidašnjice, koja otkriva težnju suvremenog čovjeka da makar i u njenim okvirima na jedan nesvjestan, ali kolektivan način transcendira profanost u koju je uronjen. Mandić ovdje istražuje masovnu kulturu kao rodno mjesto novih mitova (filmske zvijezde, sportaši, rock-muzičari, svakodnevni eros, kult »mladosti«, suvremena tehnologija, happy end, ali i masovne ubojice i teme nasilja) iznoseći tvrdnju, kako ništa bitno nije promijenilo karakter ljudskih imaginarnih moći, te da jedino »apokaliptičari« (prema terminu U. Ecoa) odbijaju današnju civilizaciju. »Medijska kultura kao ‘sadržaj’ Tesline galaksije, nova je i sveobuhvatna planetarna kultura, koja odlučno obilježava svršetak 20. stoljeća«, piše Mandić u eseju »Šok sadašnjosti«, a knjiga se završava esejom »Arsen Dedić ili pjesnik na pozornici«. U ovoj knjizi Mandićeva esejistika razvija se na širokom manevarskom prostoru, otvorena svemu što je oblikovalo »duh vremena« na koncu 20. stoljeća.

(kutija 5)