ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1976
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Vrsta: Teorija književnosti

Autor - osoba Škreb, Zdenko, 1904-1985 = Škreb, Zdenko, 1904-1985
Naslov Studij književnosti / Zdenko Škreb
Vrsta građe književni prikaz/pregled
Jezik hrvatski
Godina 1976
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Školska knjiga, 1976
Fizički opis 155 str. ; 20 cm
Zbirka ǂBiblioteka ǂSuvremena misao
ISBN (Broš.)
Napomene Bibliografija: str. 147-150
Registar.
Predmetne odrednice Nauka o književnosti

Stanje: podvlačeno grafitnom olovkom, može se izbrisati.

Uvodne primjedbe
Ova knjiga iznosi, u suvislu obliku, nazore koje autor zastupa otkako se bavi studijem književnosti. Ona dakle ima izrazito osoban karakter i nije joj namjera da zamijeni bilo koje drugo djelo. U njoj ne valja tražiti ni iscrpan prikaz mnogostruke problematike studija književnosti, a još manje takav prikaz suvremenoga stanja na području znanosti o književnosti. Ipak, autor misli da koncentracija na bitna i osnovna pitanja studija književnosti, kakvu daje ova knjiga – tako bi joj morao glasiti podnaslov – može biti korisna za studij.
Autor se trudio da piše jednostavno i jasno; on želi da knjiga bude korisna i kao uvod u studij. Zato je citiranje svedeno na najmanju moguću mjeru; opširniju argumentaciju naći će čitalac u autorovim studijama, kojih je popis dodan na kraju. Dodan je i popis hrvatske i srpske znanstvene literature s područja studija književnosti – i prijevodne – publicirane poslije 1945. g. u kojoj će čitalac naći dalje upute na znanstvena djela, publicirana na stranim jezicima.
Dr Maja Bošković Stulli (Institut za narodnu umjetnost, Zagreb) zadužila je autora dragocjenim uputama i savjetima s područja svojih specijalnih studija; na kolegijalnoj pomoći autor srdačno zahvaljuje i docentu dr Slobodanu Grubačiću (Filološki fakultet, Beograd).
Ljeti 1976.

Škreb, Zdenko, hrvatski književni teoretičar i povjesničar (Zagreb, 20. IX. 1904 – Novi Vinodolski, 26. IX. 1985). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1927. germanistiku i romanistiku te 1931. doktorirao tezom Grillparzerovi epigrami. Radio je kao srednjoškolski profesor, a zatim kao lektor za njemački jezik te profesor njemačke književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je redoviti član JAZU od 1977. i dopisni član Österreichische Akademie der Wissenschaften od 1972. Dobio je Nagradu za životno djelo 1978. Njegov je znanstveni interes bio usmjeren na interpretacije djela hrvatskih književnika (A. Šenoa, V. Vidrić, D. Cesarić, S. S. Kranjčević, T. Ujević), kao i njemačkih i austrijskih (F. Grillparzer, J. W. Goethe, Th. Mann), te komparativno proučavanje hrvatske i njemačke književnosti (Tragovi njemačke poezije u Šenoinim stihovima, 1952). Hrvatsku znanost o književnosti osobito je zadužio pokretanjem časopisa Umjetnost riječi (1957), u kojem se književni tekst počeo proučavati autonomno, uvelike pod utjecajem tzv. teorije interpretacije W. Kaysera i E. Staigera. U hrvatskom je kontekstu otvorio raspravu o suodnosu književnih stilova i razdoblja (Stilovi i razdoblja, s A. Flakerom, 1964), te se među prvima bavio problematikom znanosti o književnosti i književnoznanstvene terminologije (Studij književnosti, 1976), a poslije se bavio i povijesnim i društvenim aspektima književnosti te tzv. trivijalnom književnosti i kriminalističkim romanom (Književnost i povijesni svijet, 1981). S F. Petrèom, a poslije s A. Stamaćem, uredio je prva tri izdanja zbornika Uvod u književnost (1961, 1969, 1983), jednog od temeljnih udžbenika za studij književnosti na hrvatskim sveučilištima.
MG8 (N)