Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: K208
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Eng jezik!
Wordsworth i njegova poezija
Vilijam Vordsvort (Kokermout, Kumberlend, 7. april 1770 — Kamberlend, 23. april 1850) bio je engleski romantičarski pesnik koji je, zajedno sa Semjuelom Tejlorom Kolridžem doprineo početku romantizma u engleskoj književnosti objavljivanjem zajedničke zbirke „Lirske balade“ 1798. godine. Za najvažnije Vordsvortovo delo smatra se „Preludijum“, poluautobiografska poema, koju je napisao na početku karijere i menjao i proširivao više puta. Poema je posthumno naslovljena i objavljena. Vordsvort je bio britanski Poet laureatis od 1843. pa sve do smrti, 1850. Napisao je Pesme o Lusi.
Vilijam Vordsvort je rođen 7. aprila 1770. godine u Kokermoutu u Kamberlendu, na severozapadu Engleske kao drugo od petoro dece Džona Vordsvorta i Eni Kukson.[1] Njegov otac, sa kojim Vilijam nije bio blizak, bio je pravni zastupnik grofa od Lonsdejla. Imao je dobru biblioteku i sinu je odmalena čitao Šekspira, Miltona i Spensera. Neko vreme Vordsvort je, sa sestrom Doroti, proveo kod dede i babe po majci u Penritu – i od tada su on i Doroti nerazdvojni. Kada mu je majka umrla 1778. godine, otac ga je poslao u Hokšejd, u tamošnju školu. Godine 1787. objavio je svoju prvu pesmu, sonet, u „Evropskom magazinu“. Iste godine upisao je Sent Džon koledž u Kembridžu. Godine 1790. i 1791. putovao je Evropom. U Francuskoj je upoznao Anetu Valon, sa kojom je 1792. godine dobio kći Karolinu. Ostavši bez novca, a u vezi sa političkim tenzijama između monarhističke Engleske i republikanske Francuske, iduće godine se vratio u domovinu, sam. Glasine su govorkale da nije hteo da se oženi sa Anetom – prošlo je skoro deset godina pre no što je ponovo video nju i svoju kći. S druge strane, memoaristi su govorili o njegovoj velikoj depresiji zbog toga što je bio odvojen od svog deteta i Anete (između Engleske i Francuske izbio je, u međuvremenu, i rat). Kako bilo, on i Doroti su u Francusku otputovali tek 1802. godine, posle potpisanog mira u Amijelu, i tamo posetili Anetu i Karolinu, da bi regulisali pitanje njegovih finansijskih obaveza prema njima.
Vilijam Vordsvort sa 28 godina
Godine 1795. upoznao je Kolridža, u Samersetu, i njih dvojica su se odmah sprijateljili. Godine 1797. Vordsvort i Doroti su se odselili u Somerset, na nekoliko milja od Kolridžove kuće. Njih dvojica su zajedno 1798. objavili knjigu „Lirske balade“, polazište romantičarskog pokreta. Kasnije, Vordsvort je dopunio i promenio svoje pesničke knjige, pod istim nazivom; četvrta, poslednja, objavljena je 1805. godine.
Godine 1798. Vordsvort, Doroti i Kolridž otputovali su u Nemačku. On i Doroti su se vratili u Englesku, ovog puta u Douv Kotedž kod Grejsmera, zajedno s pesnikom Robertom Saudijem, u Lejk Distriktu. Vordsvort, Kolridž i Saudi ostali su poznati kao pesnici „Jezerske škole“.
Vordsvortov grob
Po povratku iz Francuske, posle posete Aneti i Karolini, Vordsvort se oženio svojom drugaricom iz detinjstva Meri Hačinson, sa kojom je imao petoro dece. Doroti je živela zajedno s bratovljevom porodicom. On je počeo naporno da piše i njegovo ime je postajalo poznato. Prijateljstvo s Kolridžom zapadalo je u krizu, zbog Kolridžove zavisnosti od opijuma. Dvoje od petoro njegove dece umrlo je 1812. godine i on se, sledeće godine, s porodicom i Doroti, odselio u Rajdel Mount, u Amblesajdu (između Grejsmera i Rajdel Votera), gde je ostao do kraja života. Sredinom dvadesetih popravio je odnose sa Kolridžom, nakon smrti zajedničkog prijatelja, slikara Vilijema Grina. Naporedo s nevoljama (Dorotina bolest), stizale i počasti. Postao je počasni doktor univerziteta Daram i Oksford, a od 1842. dodeljivana mu je i državna penzija. Posle smrti Roberta Saudija, 1843. godine, proglašen je za Poeta laureatis-a. Posle smrti kćeri Dore, 1847, prestao je da piše. Umro je od pneumonije, 23. aprila 1850. godine, i sahranjen u crkvi Svetog Osvalda u Grejsmeru.
William Henry Hudson (Quilmes, 4. kolovoza 1841. – Kensington, 18. kolovoza 1922.) – poznat u Argentini kao Guillermo Enrique Hudson – bio je anglo-argentinski pisac, prirodoslovac i ornitolog.
Hudson je bio sin Daniela Hudsona i njegove supruge Catherine (rođene Kemble), doseljenika iz Sjedinjenih Država engleskog i irskog podrijetla. Rođen je i živio je svoje prve godine u maloj estanciji zvanoj `25 Ombuesa`[1] u današnjem Ingeniero Allan, Florencio Varela, Argentina.
Godine 1846. obitelj je osnovala pulperiju južnije, u okolici Chascomúsa, nedaleko od istoimenog jezera.[2] U ovom prirodnom okruženju, Hudson je svoju mladost proveo proučavajući lokalnu floru i faunu i promatrajući prirodne i ljudske drame na tadašnjoj granici bezakonja, dok je svoj ornitološki rad objavio u Proceedings of the Royal Zoological Society isprva na engleskom pomiješanom sa španjolskim idiomima. . Imao je posebnu ljubav prema Patagoniji.
Hudson je emigrirao u Englesku 1874., nastanivši se na ulici St. Luke`s Road u Bayswateru [3], gdje je nastavio živjeti većinu svog života; 1876. oženio se svojom gazdaricom, bivšom pjevačicom Emily Wingrave, u Kensingtonu, London.[4] Bila mu je starija za nekoliko godina (izvori se razlikuju). Uzdržavao se kao književnik i novinar; par nije imao djece. Sam Hudson je 4. srpnja 1900. dobio britansko državljanstvo.[5][6]
Hudson je umro u Kensingtonu 1922. godine, [7] a pokopan je na groblju Broadwater i Worthing, Worthing 22. kolovoza 1922. godine, pored svoje žene koja je umrla rano 1921. [8] [a]
Hudson je bio prijatelj engleskog pisca s kraja 19. stoljeća Georgea Gissinga, kojeg je upoznao 1889. Dopisivali su se sve do njegove smrti 1903., povremeno razmjenjujući svoja izdanja, raspravljajući o književnim i znanstvenim pitanjima i komentirajući njihov pristup knjigama i novine, stvar od najveće važnosti za Gissinga.[9]
Nakon što je njegova žena postala invalid i preselila se 1911. u Worthing u Sussexu u Engleskoj, Hudson je živio odvojeno od svoje žene `zbog vlastitog zdravlja`, iako je iz njihove preživljene prepiske jasno da ju je Hudson često posjećivao i ostali su u privrženim odnosima.[4]
knjige
Napravio je niz ornitoloških studija, uključujući Argentinsku ornitologiju (1888–1899) i Britanske ptice (1895), a kasnije je stekao slavu svojim knjigama o engleskom selu, uključujući Hampshire Days (1903), Afoot in England (1909) i A. Shepherd`s Life (1910), koji je pomogao u poticanju povratka u prirodu 1920-ih i 1930-ih, a smješten je u Wiltshire.
Najpoznatiji Hudsonov roman je Green Mansions (1904.), a njegov najpoznatiji publicistički roman Far Away and Long Ago (1918.) po kojem je snimljen film.
Znanstveni pogledi
Hudson je bio zagovornik Lamarckove evolucije. Bio je kritičar darvinizma i branio je vitalizam. Bio je pod utjecajem nedarvinističkih evolucijskih spisa Samuela Butlera.[10][11] Bio je prvi član Kraljevskog društva za zaštitu ptica.
Priznanja i nagrade
Hudson Memorial Bird Sanctuary u Hyde Parku u Londonu uključuje klesan spomenik Sir Jacoba Epsteina koji predstavlja Rimu, dječju božicu prirode, koja je predstavljena u Hudsonovom romanu Green Mansions. Gravure su izradio dizajner Eric Gill.
Ernest Hemingway osvrnuo se na Hudsonovu Ljubičastu zemlju (1885.) u svom romanu `I sunce izlazi`, te na Daleko i davno prije u svom posthumnom romanu `Rajski vrt` (1986.). Naveo je Daleko i davno prije na popisu predloženih lektira za mladog književnika. [12]
Knjiga Jamesa Rebanksa The Shepherd`s Life o farmeru iz Lake Districta iz 2015. inspirirana je istoimenim Hudsonovim djelom: `Ali čak i više od Orwella ili Hemingwaya, WH Hudson me pretvorio u opsesivnu knjigu...` (str. 115), i: `Jednog dana sam iz police za knjige izvukao Pastirski život WH Hudsona ... i iznenadna spoznaja koja mi je promijenila život da bismo mogli biti u knjigama - sjajnim knjigama.` (str. 114)
U Argentini se smatra da Hudson pripada nacionalnoj književnosti kao Guillermo Enrique Hudson, španjolska verzija njegovog imena. Po njemu je nazvan grad u Berazategui Partidu i nekoliko drugih javnih mjesta i institucija. Po njemu je nazvan grad Hudson u provinciji Buenos Aires.