Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija srpske književnosti
Jezik: Srpski
Ima posvetu autora
Retko u ponudi
Luka Milovanov Georgijević (Osat, 1784 — Budim, 23. novembar 1828) bio je srpski književnik i filolog. Po obrazovanju i zanimanju bio je pravnik, filozof, pisac i učitelj.[1] Smatra se prvim dečijim piscem.[2]
Luka Milovanov Georgijević
Datum rođenja
1784
Mesto rođenja
Osat kod Srebrenice
Osmansko carstvo
Datum smrti
23. novembar 1828. (43/44 god.)
Mesto smrti
Budim
Biografija
Naučni i književni rad Uredi
Naslovna strana knjige Opit nastavlenja k srbskoj sličnorečnosti i slogomjerju ili prosodii (1833)
C Vukom Karadžićem se upoznao u Budimu 1814. Vuk opisuje Luku da je bio rasta srednjega, više riđ nego crnomanjast, vrlo šaljiv, i do smrti pošten čovek. Spis Luke Milovanova Georgijevića — Opit nastavljenja k srbskoj sličnorečnosti i slogomjerju ili prosodii — bio je 1810. gotov i podnesen cenzoru u Budimu.[6] Cenzor je odlučio da se novi pravopis zameni uobičajenim; Luka nije hteo da to učini, i spis je preživeo u rukopisu pisca. Srpkinja udata za Simu Milutinovića je predala spis Vuku Karadžiću. Tek 1833. u Beču ga izdaje Vuk Karadžić. Luka nije ispitivao glasove fiziološki, ali je čitao Dobrovskog i mađarske radove Revaija. On je preteča moderne srpske ćirilice u kojoj je do kraja ispoštovao Adelungovo pravilo Piši kao što govoriš.[2] Izrađujući spis, on je prvo stao kod slova (pismena) kao kod prve prepreke. On je u pravopisu želeo jednostavnost. Po tome je i postupao, radujući se unapred ispravkama i dopunama. Ako se — govoraše Luka — među književnicima utvrdi jednakost u pitanju slova, lakše će se doći do gramatike koja je onda bila potrebna. Kad bi bilo gramatike, bilo bi reda i doslednosti, te bi se znalo kako ko piše: ili srpski ili slovenski. Jednim slovom, jedan spisatelj ne bi se usudio inače, nego po pravilima one Pismenice, koju imamo, to jest za sad čisto slovenski pisati. Luka nalazi da se ni to ne radi tačno. On, pak, hoće da piše „prostim mojim materinim jezikom“, te zato i u pismena dira, verujući da će se tako pitanje, koje je već postavljeno, brže raspraviti, a može biti da će ko, izazvan time, i Gramatiku srpskoga jezika napisati. On traži odlučnost i doslednost. Posle toga dolazi na red pitanje o pismenima. Pošto je dotadašnji pravopis nepravilan, to je Luka dugovetnim razmislivanjem i mnogim c učenim ljudima o tom razgovaranjem za pravilo našao načela koja odmah i izlaže. Utvrdivši da su pismena samo najprostiji znaci glasova, Luki nije bilo teško, po tom načelu, da izbaci iz azbuke sva ona pismena čiji se glasovi ne čuju. Na taj način Luka dolazi do zaključka da za srpski jezik treba trideset pismena za toliko zvukova. Prekrasno i znamenito čislo, veli on. Samo je kod zvukova i i j bio u nedoumici, jer mu se činilo da je j polovina od k te ga, zato, treba i pisati polovinom znaka: i. Malo docnije je i u tom pogledu izišao na pravi put, i u njegovim rukopisima nalazimo j kao potpun i zaseban zvuk i znak pozajmljen iz latinice. Time je potpuno stao na najnaprednije gledište pravopisno, kao što je i inače u svemu bio od najnaprednijih Srba svoga doba.[7] U tom jedinom njegovom delu, prepoznajemo teoretičara versifikacije i pesnika, a tek posle nekog ko radi na reformi ortografije. Luka je u predgovoru Opita naglasio da piče narodnim jezikom.[3]
Bio je prijatelj i istomišljenik Save Mrkalja, koji ga pominje u svojoj čuvenoj knjizi o `debelom jer`.[8]
Bibliografija Uredi
Smatra se prvim piscem za decu.[9] Pesme Luke Milovanova su prvi poznati stihovi srpske književnosti za decu. One se nalaze na početku razvoja poezije za decu u Srbiji. Pune su topline, želje, radosti darivanja koja autor pruža svojoj deci u svečanim trenucima (na pr. za Novu godinu ili neki praznik). Pesme opisuju umanjene predmete i bića koji odgovaraju autorovom gledištu o dečjem viđenju okoline i sveta. Na taj način se približava deci, stvara toplu prisnu atmosferu, praznično svetlo. Osećanja i misli su izražena pojmovima iz stvarnog sveta: cvećem, igrom, lutkom, pticom, knjigom. U pesmi Na knjižicu za novoljetni dar svaka strofa se završava hipokorističkim rečima: igrica, ptičica, ribica itd.[10] Ova pesma se smatra prosvetiteljskom poveljom i zaveštanje. Druga pesma je Mojoj djeci na majales nastale 1810. godine i taj datum se smatra za datum rađanja srpske književnosti za decu.[1]
Юnostь slaveno-serbskagõ normalnagõ učilišta Peštanskagõ : soobraznõ prilѣžanїю i uspehú črez° prevoe tečenїe učilištnoe vo učenїi pokazannomú, razrędstvovana dne 11-gõ m(ѣsę)ca travnę 1808. / Lúkoю Geõrgїevičem° Učit. pom. učil. - [Pešta : Srpska škola, 1808] (V° Búdinѣ gradѣ : Pismenł Vseúčilišta Vengerskagõ). - [3] str. ; 26 cm
Na knjižicu za novoljetni dar, pesma / Luka Milovanov
Mojoj djeci na majales, pesma, 1811.
Opit nastavljenja k srbskoj sličnorečnosti i slogomjerju ili prosodii, 1833. objavio Vuk Karadžić, pobratim autorov
Prve srpske pesme za decu