Godina izdanja: 2010
ISBN: 978-86-519-0481-6
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Vrsta: Teorija književnosti

Izdavač: Službeni glasnik, Beograd
Biblioteka: Književne nauke, umetnost i kultura
Kolekcija: Pojmovnik
Prevod: Mira Popović
Povez: broširan
Broj strana: 151
Manji format: 12 x 19,5 cm

NEKORIŠĆENO

Ovo je druga knjiga Pjera Bajara koju je objavljuje Službeni glasnik. Nakon naslova Kako da govorimo o knjigama koje nismo pročitali? Bajar je ponovo uzeo neobičan predmet za svoju analizu: pojam književnog plagijata, ali u obrnutom smislu od uobičajenog – plagijat načinjen od strane pisca koji je vremenski prethodio plagiranom autoru. Bajar duhovito, inteligentno i eruditski upućuje na način na koji je Niče plagirao Frojda, Mopasan Prusta, Lorens Stern Džojsa, Rasin Igoa, a Kafka Beketa, Imrea Kertesa ili Antoana Volodina.

“U epohi u kojoj pojam književne svojine ima tendenciju nestajanja, valja nastaviti s odbranom nekih osnovnih vrednosti i izvesnog shvatanja intelektualnog poštenja”, kaže Bajar u uvodu knjige. “Nije sramota inspirisati se, delimično ili naširoko, pređašnjim ili potonjim autorima. Podložnije je kritici kada se to prikriva i tada je na istraživačima i istoričarima književnosti da, bez nepotrebne agresivnosti ali odlučno, svakome vrate ono što mu pripada.”

(K-53)