Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Godina izdanja: K76
Autor: Strani
U dobrom stanju! Eng. Jezik!
Redje u ponudi kod nas!
Emile Legouis ovde predstavlja novo istraživanje celokupne istorije engleske književnosti, od anglosaksonskih vremena do danas. Kao delo francuskog naučnika sa najviše odlikovanja, izvedeno sa karakterističnom francuskom akutnošću i lucidnošću izjave, ono ima izvanrednu vrednost za engleske čitaoce. Pažnja je usredsređena na veće pisce, ali profesor Legouis je uspeo da predstavi uzastopni pogled na glavni tok razvoja i vodeće karakteristike svakog perioda engleske književnosti. U okviru podele po periodima, tretman prati subjektivnu podelu poezije, proze i drame
Emile Hiacinthe Legouis (rođen 31. oktobra 1861. u Honfleur-u, Normandija, † 10. oktobra 1937. u Dijonu) bio je francuski književni učenjak, prevodilac i anglist.
Legouis je sin trgovca tekstilom i nakon godinu dana nastavnika u College d`Avranches predavao je od 1885. kao agrež za engleski jezik, a kasnije i profesor na Univerzitetu u Lionu. Od 1904. do 1932. godine bio je profesor engleskog jezika i književnosti na Sorboni. Bio je jedan od najvažnijih francuskih anglista, osnivač francuske škole engleskog jezika i autor istorije engleske književnosti sa Louisom Cazamianom (1877-1965), o kojoj je napisao prvi svezak do 1660. godine i koji se dugo smatrao standardnim delom. Manje ga je zanimala književna teorija, već se - prema Reneu Velleku (Istorija književne kritike, tom 3) - fokusirala na interpretacije i pesnikov duh. Bavio se, između ostalog, Villiamom Vordsvorthom (početak 1896. studijom Prelude u La Jeunesse de Vordsvorth), Geoffreiom Chaucerom i Edmundom Spenserom. U svojoj frankazi odbrane de la litrerature a l´usage des lecteurs anglais iz 1912. godine [1] suprotstavio se onome što je smatrao potcenjenjem francuske književnosti od strane Engleza. Kada je ocenjivao englesku literaturu, primenio je i francuske standarde, na primer kada je verovao u Chaucera da prepozna francusku vedrinu kao naslednika trubadura ili je kritikovao Shakespearea (o kome je objavio publikaciju u Parizu 1899.) zbog viška i pretjeranog lirizma [3].
Objavio je i francuski prevod Chaucerove knjige Canterburi Tales (1908) i antologiju sa prevodima Vordsvorth-a na francuski 1928.
Među njegovim učenicima je i Caroline Spurgeon. 1924. godine izabran je za dopisnog člana Britanske akademije