Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
Jezik: Srpski

kao na slikama


Trinaesti broj bavi se književnošću i kulturom radničke klase, te daje uvid u proizvodnju i recepciju kulturnog sadržaja unutar nje. Časopis je nastao kao rezultat truda da se problematizira suvremeno poimanje radničke klase, ali i da se čitateljstvu približi kulturno stvaralaštvo koje zbog nerijetko programatske prirode uporno izbjegava nišu Kulture s velikim K.

U bloku autorskih tekstova možete čitati o slijepim pjegama liberalnih pedagoških programa, prikazivanjima i samouprizorenjima samohranih majki iz radničke klase u Velikoj Britaniji te internoj logici ophođenja prema radničkom podrijetlu i radničkoj klasi u diskografijama popularnih glazbenih sastava današnjice.

Prijevodni blok podijeljen je u četiri segmenta. U prvom, Radničko iskustvo, svakodnevica i popularna kultura, pronaći ćete tekstove o radnicama i kulturnim praksama iz New Yorka s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, sveučilišnim profesorima i profesoricama iz radničkih obitelji te modalitetima aproprijacije popularnih glazbenih proizvoda od strane suvremene američke radničke klase. Freeter književnost u Japanu nudi tekstove o medijskoj opsesiji s prekarijatom tijekom 1990-ih godina i promjenama japanskog književnog polja, odnosno nastankom tzv. freeter književnosti. U segmentu Žensko lice radničke klase možete čitati o američkoj ženskoj revolucionarnoj prozi iz 1930-ih godina, o diskurzivnoj tvorevini la mujer obrera („ženi radnici“), regulaciji „poželjnog ponašanja“ radnica koja je u Kolumbiji proizašla početkom 20. stoljeća iz viših društvenih slojeva, i stremljenjima radnica prema „dezidentifikaciji“ sa svojom klasnom pozicijom. U Radničkoj književnosti Weimarske Republike nalaze se tekstovi o krizi izdavaštva, „amerikanizaciji“ društva i proletersko-revolucionarnim piscima iz ovog perioda njemačke povijesti.




Novi broj studentskog časopisa “k” bavi se radničkom kulturom i književnošću. Osim što se time kultura i književnost relociraju iz uskog kruga intelektualnih elita, studenti pokazuju svijest o povezivanju s radništvom kao subjektom koji čini većinu društva i ima revolucionarni potencijal.

Jučer je na FILOZOFSKOM FAKULTETU U ZAGREBU održana promocija 13. broja časopisa za književnu i kulturalnu teoriju “K” koji uređuju studenti komparativne književnosti. Temat ovog broja je “Radnička kultura i književnost”. Time su sami urednici, kako su rekli, čitateljstvu htjeli približiti kulturno stvaralaštvo koje zbog nerijetko programatske prirode uporno izbjegava nišu kulture s velikim K. Mogli bismo reći i da temat posvećen književno-kulturnom stvaralaštvu radničke klase predstavlja važan biljeg u odmaku od mainstream tema u kulturi i književnosti koje uglavnom počivaju na pretpostavkama da su kultura i umjetnost stvar određene elite odvojene od života i rada masa. Urednici ovog broja časopisa “k” podosta nas razuvjeravaju od toga.

Na promociji je bilo nekoliko desetaka studenata, profesora, asistenata i pripadnika kulturne ljevice. Uvodnu je riječ održao glavni urednik ovog broja ZORAN VESELINOVIĆ, inače apsolvent filozofije i komparativne književnosti, te pročelnica ODSJEKA ZA KOMPARATIVNU KNJIŽEVNOST prof. dr. sc. ŽELJKA MATIJAŠEVIĆ. Nakon toga su u kratkim crtama tematske cjeline predstavili članovi uredništva, redom studenti komparativne književnosti VERONIKA MESIĆ, PETRA POŽGAJ i MATKO BRUSAĆ. Časopis je podijeljen na autorske radove i prijevodni blok – tri su autorska rada i četiri prijevodna bloka koji su podijeljeni uže tematski. Prvi dio prijevodnog bloka čine tekstovi o radnicama i kulturnim praksama u New Yorku s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, drugi dio bavi se tzv. freeter književnošću (japanski prekarni radnici devedesetih godina), u trećem dijelu mogu se čitati tekstovi o ženskoj revolucionarnoj prozi iz tridesetih godina, a u četvrtom dijelu tematizira se radnička književnost u vrijeme Vajmarske Njemačke.

Svako pojavljivanje radničke klase kao predmeta interesa u nekom prostoru medijskog ili stručnog djelovanja od izuzetne je važnosti za oblikovanje radničke klase kao subjekta
Nastanak ovog temata časopisa “k” i njegova prezentacija (časopis je ograničene naklade – 300 besplatnih primjeraka, ali bit će dostupan i online u pdf formatu) važni su iz više razloga. Prvi razlog, već naveden na početku, odnosi se na nužnu rekonceptualizaciju kulture i književnosti koja je u ovom slučaju doista u rukama naroda, a ne povlaštene intelektualne elite ili elite općenito. Drugi razlog može se pronaći u samom odnosu koji studenti imaju spram područja svoga bavljenja – tematiziranje radništva kroz prizmu studijskog predmeta pokazuje da je dostignuta određena razina povezanosti s radnicima koja, makar i samo na simboličkoj razini, predstavlja zapravo jedan vid nužnosti artikulacije studentsko-radničke solidarnosti što često izostaje upravo kod trenutnih ili budućih akademskih radnika. Treći razlog je načelne prirode – svako pojavljivanje radničke klase kao predmeta interesa u nekom prostoru medijskog ili stručnog djelovanja od izuzetne je važnosti za oblikovanje radničke klase kao subjekta – radi se o tome da radnici konačno opet postanu vidljivi, da se izađe izvan okvira višedesetljetnog zanemarivanja i ignoriranja radničke klase pod utjecajem nesmiljene restauracije kapitalizma.

U uvjetima u kojima radnici kao društvena skupina ne mogu dobiti ni svoje mjesto na nacionalnoj televiziji, o čemu smo već i pisali, krajnje je pohvalno da se studenti aktivno bave jednim segmentom života i rada radničke klase te da općenito u centar dovode radnike kao onu klasu koja čini većinu društva i o čijem radu zavisi stabilnost i egzistencija društva uopće. Prepoznavanje toga jedan je važan korak i prema prepoznavanju revolucionarne zadaće te iste klase koja ukidanjem svoje eksploatacije ukida i tlačiteljski klasni sustav kao takav. No, da bi se taj ključni korak uopće mogao napraviti čini se da je potrebno proći još neke međukorake. A jedan od njih je svakako taj da se i širi dio inteligencije konačno stane povezivati s radništvom.