Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Vrsta: Istorija svetske književnosti
Jezik: Srpski

Glorija Rabac-Condric - Neorealizam u talijanskoj prozi


Veselin Maslesa, Sarajevo 1965. godine na 231. strani, u tvrdom povezu.



Knjiga je odlicno ocuvana.




Talijanski neorealizam (tal. neorealismo) je nacionalna filmska škola. Karakteriziraju je priče radničke klase i sirotinje, snimane na originalnim lokacijama i često s neprofesionalnim glumcima. Filmovi se uglavnom bave moralnim i ekonomskim posljedicama 2. svjetskog rata na psihu i svakodnevni život pojedinca.

U filmovima uglavnom glume amateri iako su u mnogim slučajevima angažirani i poznati profesionalci u glavnim ulogama, no statisti i sporedne uloge su većinom pripadale naturšćicima. Filmovi su snimani na stvarnim lokacijama uglavnom u siromašnim četvrtima i na provinciji. Tema je često vezana za sirotinju i radnu klasu. Filmovi prikazuju svakodnevne radnje. Djeca su često u vodećim ulogama iako je njihova karakteristika često promatračka. Rim, otvoreni grad je zadao osnove mnogim principima neorealizma. Prikazuje život talijanskog naroda pod njemačkom okupacijom. Djeca imaju ključnu ulogu i nose glavnu poruku filma. Kradljivci bicikla, film Vittoria De Sice iz 1948 je također reprezentativni primjer razdoblja u kojem glume amateri. To je priča o poslijeratnom životu u Italiji. Od 1944-1948 autori se odmiču od čiste poetike neorealizma. Neki režiseri istražuju mogućnosti drugih žanrova kao npr. fantastični Miracolo a Milano (Vittorio De Sica) ili spektakl Senso (Luchino Visconti). Na samom vrhuncu neorealizma 1948. Visconti je adaptirao roman I Malavoglia koji je nastao na vrhuncu talijanskog verizma potkraj 19. stoljeća. Radnja romana smještena je u suvremenu Italiju i priča je funkcionirala bez većih izmjena. Tako je nastao film La terra trema u kojem glume amateri i sniman je u stvarnom selu u kojem se odigrava radnja romana. Neki suvremeni kritičari talijanskog neorealizma smatraju da je to manje poetika a više odnos filma spram postojeće socijalne situacije u državi. Vincent Rocchi je koristeći psihoanalizu za film neorealizama ustvrdio kako strukturu tjeskobe pretvara u strukturu samog filma.