| Cena: |
| Želi ovaj predmet: | 1 |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Beograd-Voždovac, Beograd-Voždovac |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1983
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Knjiga je dobro očuvana.Prednja strana omota malo okrzana u levom gornjem uglua8ništa strašno-kao na slici)
,,Knjiga „Duh islama“ (Islam, 1966) pakistanskog mislioca Fazlura Rahmana predstavlja jedan od najznačajnijih modernih pokušaja intelektualne reforme islamske misli. Rahman nije bio samo istoričar, već reformator koji je verovao da se islam mora razumeti u svom istorijskom kontekstu kako bi ostao relevantan danas.
Glavne teze i doprinosi dela:
1. Istorijska vs. Normativna religija
Rahman pravi jasnu razliku između onoga što je suština islama (univerzalne moralne poruke) i onoga što su istorijske forme (zakoni i običaji nastali u specifičnim društvenim okolnostima 7. veka). On tvrdi da su muslimani često „zarobljeni“ u formama, zaboravljajući suštinski duh.
2. Metodologija „Dvostrukog kretanja“
Ovo je njegov najpoznatiji doprinos hermeneutici (tumačenju) Kur`ana:
Prvi korak: Od sadašnjosti se ide ka prošlosti da bi se razumelo šta je Kur`an značio u svom originalnom, istorijskom trenutku.
Drugi korak: Iz tog značenja se izvlači opšti moralni princip koji se zatim „vraća“ u sadašnjost i primenjuje na današnje probleme (npr. ženska prava, ekonomija, politika).
3. Kritika tradicije i Hadisa
Iako duboko poštuje tradiciju, Rahman je kritičan prema načinu na koji je Hadis (predanja o Poslaniku) ponekad korišćen da se „okameni“ islamsko pravo. On smatra da su mnogi hadisi više odraz društva u kojem su zapisani nego same suštine vere.
4. Obrazovanje i racionalizam
Rahman zagovara povratak Idžtihadu (samostalnom racionalnom istraživanju i tumačenju). On smatra da je „zatvaranje vrata idžtihada“ u srednjem veku dovelo do intelektualne stagnacije muslimanskog sveta.
5. Islam kao etički monoteizam
Za njega islam nije samo skup rituala ili pravnih normi, već pre svega socio-etički program čiji je cilj stvaranje pravednog društva.
Zaključak:
Fazlur Rahman je zbog ovih stavova bio kritikovan od strane tradicionalista u Pakistanu, zbog čega je veći deo karijere proveo predajući u SAD (Čikago). Njegov rad je postavio temelje za ono što se danas naziva liberalni ili progresivni islam."